TROJA (sve na jednom mjestu)

Vjerojatno ste već čuli za tragediju 12 vatrogasaca na Kornatima. Izgorjeli su u (do danas) neobjašnjenom požaru. Svi sudionici ovoga događaja tri godine se samo međusobno optužuju...
Mnoštvo otografija i dokumentiranog materijala možete pogledati na netu, ali nitko nikada nije pomenuo i ovakvu teoriju, koja mi se savršeno uklapa u događaje iz Ilijade, Odiseje, Eneide, Biblije......
&
Rodbina stradalih vatrogasaca ne pristaje niti na jedno dosadašnje objašnjenje pa nudim svoje ma kako nevjerojatno izgledalo. Iako šašavo zvuči ipak ima najviše logike od mnoštva tumačenja raznih stručnjaka, eksperata, inženjera, doktora, specijalista za razna područja...
Liječnici su dokazali da se vatrogasci nisu ugušili u dimu požara, već da su poginuli isključivo zbog opekotina izazvanih visokom temparaturom, ali...
Kod ovakve temparature gori i nebo i zemlja, dok naprimjer majica na jednom povređenom vatrogascu nije baš mnogo oštećena. Onda - plastična narukvica na ruci drugoga vatrogasca ostala je čitava, a otopila se zaštitna kaciga za glavu. Čudna i nepredvidljiva temparatura zadesila je ovaj dio Kornata, što naši liječnici nisu bili u stanju drugačije objasniti već efektom ''eruptivnoga požara''.

Pravu istinu može znati samo jedini preživjeli očevidac ove tragedije – Frane Lučić – ako se uopće sjeća svih događaja toga nesretnoga dana...

Čitajući tisak i izjave očevidaca, ovakvu vatricu, zapaljenu ispred mladoženjine kuće, po staroj slavonskoj tradiciji, kao djeca preskakali smo u svatovima, ali - kada se kaciga, ili aluminijski nastavak gumenog crijeva za vodu otope kao čokolada na suncu, dok čizme, papir, narukvica, lagana ljetna majica, plastične boce za vodu, mali zeleni bor - ostanu neoštećeni, eee, to ja već misterij. Roditelji i rodbina stradalih vatrogasaca i danas od hrvatskih vlasti i raznih ministarstava traže istinu o uzroku smrti svojih najmilijih.
Mislim da su vapaji upućeni na pogrešnu adresu. Zbog čega nitko ne postavlja upite jedinom preživjelom vatrogascu – Šimi Lučinu? On bi morao znati šta se ustvari dogodilo. Morao je vidjeti vojne helikoptere - ako su oni uzrokovali ovaj katastrofalni požar...
Ili ipak nisu bile vojne letjelice već nešto sasvim nevjerojatno o čemu Frane - ili ne želi pričati, ili ne smije pričati, ili mu je taj dio sjećanja namjerno izbrisan...

Vatrogasci su se međusobno slikali na samom požarištu i uopće ne izgledaju zabrinuto...

Ipak, nekim ''čudom'' taj dan je poginulo dvanaest vatrogasaca, preživio samo jedan - Frane Lučić. Dao je nekoliko kontraverznih izjava, bar po pisanju tiska. Među ostalim kaže da je protrčao nazad kroz vatru, dok su njegove kolege od vatre bježali napred... Onda... bio je zadnji u grupi i imao je vremena spustit vizir na kacigi, pokriti glavu rukama i tako preživjeti!? Neke kacige se rastalile kao da su od sapuna napravljene...
Tisak piše da su o ovome događaju govorili i vatrogasci koji su bili pri svjesti. Gdje su sve te izjave? Zašto nisu objavljene? Samo je izjava jednoga vatrogasca procurila u javnost. Tvrdi da je vatra došla odnekud ''odozgora''...

Da, to je to!? Jedino tako su i mogli izgorjeti.

Da je helikopter ispustio gorivo izgorjeli bi i mali borovi oko mjesta tragedije.
Zbog toga je i došla "Bojna za specijalna djelovanja" Hrvatske Vojske, jer su se već imali prilike sresti sa sličnom situacijom u nedavnom ratu na ovim našim nesretnim područjima i nisu je mogli objasniti, kao ni ovaj put. Da je kriva vojska i neispravan helikopter sigurno bi već neki novinari iskopali istinu, ma kako skupocijena bila... Država bi odmah priznala krivnju, kao što je i do sada u nekim drugim incidentima. Sjetimo se samo pada helikoptera u Vukovaru gdje su poginule tri osobe...
&
Dijelovi zjave Frane Lučića, koju su prenijela javna glasila:

''Helikopter nas je pokušao iskrcati na vrh brda blizu kruške u nekoliko navrata, međutim zbog jakog juga to nije uspio i onda su se pilot i Dino Klarić dogovorili da nas desantiraju niže od brda u jednu dolinu, a što je otprilike oko dva kilometra od kruške. Nakon 15-ak minuta hoda došli smo do jednog dijela koji je bio otvoren s južne strane i tu je naglo krenula vatra i dim, tolikom brzinom da nismo uspjeli pobjeći, premda smo pokušali trčati. Međutim, bila je strašna vrućina i jednostavno nas je spržilo. Nosio sam dosta opreme pa sam bio nešto niže, odnosno ispod ostalih kolega vatrogasaca, tako da sam imao malo više vremena za pokriti lice i okrenuti leđa, a kako sam imao kacigu na glavi i vizir, Bio sam donekle zaštitićen''...

...''Osjetio sam bol u rukama i vidio da su mi ruke natekle, te sam ostao na zemlji kao i ostali i pokušao stupiti u vezu s Javnom vatrogasnom postrojbom u Šibeniku, međutim, nisam imao signala. Oko sebe sam čuo jaukanje, zvanje u pomoć i vidio sam da su svi ozlijeđeni, međutim, nisam primijetio da je netko mrtav''...
&
Malo proširenu, ali vrlo sličnu izjavu dao je novinarima nakon tri godine (pred samo suđenje ''odgovornima'' za ovu tragediju, koja još traje):

-Kako se nosite s posljedicama, jeste li se uspjeli s njima saživjeti?-
''Nisam, naravno, u tome još posve uspio, ali činim sve da što manje mislim na to što mi se dogodilo. Posvećen sam svom zdravlju i fakultetu, a obveza je toliko da me ispunjavaju. Nakon što sam u proljeće ove godine diplomirao i postao stručni pristupnik, sad polažem razliku od sedam predmeta kako bih po Bologni mogao steći zvanje magistra. Matematika mi je najteža pa puno učim, slušam predavanja... Nastojim ne misliti na ono što mi se dogodilo, ali me uvijek nešto na to podsjeti. Na primjer, kad mi nešto ispadne iz ruku, ne mogu se ne sjetiti''.

-Koja vam je asocijacija na kornatski pakao?-
''Urezala mi se u glavu slika nas petorice tada preživjelih kako ležimo na kamenjaru, među oštrim, nazubljenim stijenama i čekamo pomoć koje nije bilo niotkud. Službeni izvori govore da nas je vatra pokosila u 15.26 sati, a ja sam u zadarsku bolnicu dovezen u 21 sat. Dakle, pet i pol sati čekali smo na transport i medicinsku pomoć, a liječnici kažu da je opečenom tijelu nužna tekućina u prvih sat-dva. Pustili su nas da umiremo. Tijela su nam bila opečena više od 60 posto, a pet i pol sati čekanja dodatno je učinilo svoje''.

-Jeste li tada bili svjesni što vam se zapravo dogodilo, što vas je snašlo?-
''Ma kakvi! Znam samo da smo sva petorica bili živi i u različitim položajima. Svi su bili malo dalje od mene pa sam im nekako došao bliže. Uzeo sam dvije kacige i stavio ih ispod sebe tako da sam na njima gotovo ležao, a treća mi je bila na glavi. Glavu sam naslonija na kamen i tako sam čekao pomoć misleći da će svakog trenutka stići''.

-U kakvom su stanju bila ostala četvorica vatrogasaca?-
''Koliko sam vidio, bili su strašno opečeni po glavi, dok su meni izgorjele šake, a njima nisu. Cijelo je prizorište izgledalo poput Danteova pakla. Bio je to, vjerujte mi na riječ, deveti krug pakla''.

-O čemu ste razgovarali dok ste čekali pomoć? Jeste li uopće bili sposobni za konverzaciju?-
''Malo smo razgovarali. Uglavnom smo pitali ima li 'ko vode. Svako malo čuo sam kako ne'ko vapi: »Daj vode!«, »Di je boca?«, »Otvori mi bocu!«.. Jaukali smo, dozivali pomoć... Onda se neko vrijeme nitko ne bi oglasio, pa bi ponovo čuo jauke, dozivanja''...

-Spominjete boce s vodom. Jeste li uspjeli doći do koje i napiti se?-
''Bilo je oko nas nekoliko malih bočica s vodom. Uspjeli smo se domoći poneke pa smo popivši gutljaj, bocu bacajući slali prema drugom kolegi. Svi su bocu hvatali šakama, jedino ja nisam mogao pa bih je na jedvite jade uhvatio stiskanjem ručnog zgloba. Ni sada mi nije jasno kako su oni bocu mogli hvatati rukama, a ja ne, jer su oni bili puno više opečeni od mene. Bili su gotovo karbonizirani, najviše po licu, koliko sam mogao vidjeti. Nakon nekog vremena vode više nije bilo, a tako smo je trebali''.

-Jeste li sva petorica svo vrijeme bili pri svijesti?-
''Jesmo. Bojali smo se panike pa smo se međusobno tješili koliko smo mogli, ali je ona ipak prevladala s protekom vremena i jačanjem bolova''.

-Jesi li s mjesta na kojem ste ležali vidjeli ijednog mrtvog vatrogasca?-
''Ne, nijednoga. Da su neki kolege odmah stradali, saznao sam tek puno kasnije''.

-O čemu ste razmišljali u prvo vrijeme? Šta vam je sve padalo na pamet?-
''U početku sam bio zaokupljen mišlju kako ću ovu priču o požaru 'preživjeti' od svojih prijatelja, kako ću im ispričati da se meni vatrogascu dogodio ovakav požar, ovakva strahota. Bilo me na neki način sram što sam izgorio jer sam bio svjestan da će me prijatelji zbog toga zadirkivati i zafrkavati se na moj račun. Nastojao sam misliti na druge stvari, ali kako je bol jačala, sve je bilo teže usredotočiti se na nešto drugo''.

-Javnost zanima kako vas je vatra zahvatila, što se zapravo dogodilo?-
''Vatra je do nas došla brzinom kao da ju je sam vrag riga. Ja sam, sjećam se, u rukama nosio vrećicu s hranom. Nisam se puno osvrtao oko sebe jer je to na onom oštrom kamenjaru bilo nemoguće. Morao sam gledati di ću s nogama da ne upadnem u škrapu i ozlijedim se. Ništa sumnjivo nisam osjetio u zraku. U jednom trenutku osjetio sam silno jaku vrućinu. Došla je kao da ju je vrag posla. Kad sam vidio da mi se vatra približila i gotovo me zahvatila, navukao sam brže-bolje vizir na lice i počeo bižati prema nazad''.

-Za koliko vas je vatra stigla?-
''Mene je »prešla« u sekundi-dvije, a svu petoricu zajedno za 10, najviše 15 sekundi. Pokosila nas je u tren i nastavila dalje. Izgorjele su mi šake i ruke od vrućine iako su bile prekrivene odjećom, dok mi prsa i gornji dio odjeće nisu izgorjeli''.

-Što je uzrokovalo tako snažan i iznenadni nalet vatre?-
''Tog je dana na Kornatu bilo jako vruće, puhao je jak vjetar, ali je trava bila tek do koljena. Nešto je sigurno postojalo što je vatri dalo tako jaku snagu i brzinu. Što točno, ja ne znam. U javnosti se špekuliralo o barutu iz zaostalih bombi, o gorivu... Sve su to pretpostavke, a sve je moguće. Neka stručnjaci i mjerodavni kažu što se točno dogodilo, neka kažu istinu''.

-Je li se za vrijeme požara, za vašeg stradavanja, čula kakva eksplozija ili slično?-
''Ne, ništa takvo nisam čuo''!

-Vjerujete li u teoriju o eruptivnom požaru ili u neki drugi prirodni faktor koji bi prouzročio onakav požar?-
''Ne''.

-Kako tumačite činjenicu da je vatra zahvatila sve vatrogasce ali ne, primjerice, svu hranu i vodu koja se nalazila oko vas, o čemu svjedoče i
neke fotografije snimljene na mjestu događaja?-
''Ne znam ni sam kako se to moglo dogoditi, ali dogodilo se. Plastična vreća nije izgorjela, a kaciga se rastopila. Neka stručnjaci i odgovorni kažu što se tamo uistinu zbilo. Nadam se samo da se ne boje, da ih nije strah reći pravu i punu istinu o tomu''.

-Neki kažu da vas je spasio vizir i kaciga koju ste u trenutku vatrenog naleta imali na glavi. Slažete li se?-
''Ni slučajno. Spasija me Bog, ne vizir. Bio sam, očito na takvom mjestu da sam se, eto, spasija, a da sam u trenutku vatrenog napada bio na mjestu svojih kolega, sigurno bih stradao kao i oni''.

-Hoćete li se odazvati sudskom pozivu za svjedočenjem?-
''Naravno. To mi je i građanska dužnost. Dat ću ponovo svoj iskaz i spreman sam odgovarati na sva postavljena pitanja. Neka me pitaju i roditelji poginulih kolega sve što žele. Jedva čekam da s njima razgovaram oči u oči. Nemam što kriti. Reći ću sve što znam. Sve nas zanima istina, a nje zasad nema. Samo šutnja. Roditelji sumnjaju, ja sumnjam i tako se naše sumnje isprepleću. Znamo da se nešto od nas krije, ali bespomoćni smo''.

-Vratimo se malo unatrag, na večer tragedije i vašeg dolaska u zadarsku bolnicu. Sjećate li se tog trenutka?-
''Sjećam se kako su mi liječnici rekli da sam lakše ozlijeđen, praktički da mi nije ništa i da ću za dvadesetak dana kući. To je bilo vrlo utješno. Zaspao sam te noći, a kad sam se ujutro probudio, shvatio sam da sam na kolicima u bolničkom hodniku spreman za transport do Splita. Objasnili su mi da su u splitskoj bolnici liječnici specijalisti za opekotine i da će mi tamo pružiti svu potrebnu pomoć. Imao sam osjećaj da se nalazim na nekakvom vodenom krevetu. Znam da sam bio strašno otečen, naročito glava, i da sam bio sav u zavojima''.

-U splitsku bolnicu dovezeni ste 31. kolovoza, na svoj rođendan.-
''Tako je. Taj je dan počela moja borba za život, za zdravlje koja traje i danas. Bila je to velika bitka s infekcijama, operacijama, neizvjesnošću... Iza mene je jedanaest velikih operacija, puno manjih zahvata, tridesetak anestezija, puno bolnih previjanja, presađivanja kože... Ostao sam bez prstiju i danas se borim za što bolju pokretljivost dijelova šaka koji su mi ostali. Liječnici mi kažu da je vrlo bitno da postignem što veću pokretljivost tog dijela, a protetika sutra ako dođe, dođe''...
&
Pojavile su se i nagađanja oko toga jesu li su se žrtve mogle izbjeći. Neki su kritizirali odluku vatrogasne službe da pošalje svoje ljude na Kornate samo kako bi gasili zapaljenu nisku travu, ali to je izazvalo i pitanja oko toga kako su mogli poginuti od tako malog požara. Najmlađa žrtve tragedija na Kornatima, 17-godišnji Marko Stančić, svom je ocu, po dolasku na Veliki Kornat poslao poruku:
"Tata, na Kornatima smo, čekamo da nam dostave vodu"...
... što je potaknulo novu dilemu - da je helikopter jednostavno ostavio vatrogasce bez dobre opreme.

Dana 14. studenog 2007. Josip Klarić, otac poginulog vatrogasca Dina Klarića, izjavljuje da je prema njegovu sudu istraga od početka bila nespretna i brzopleta, doneseni su ishitreni zaključci te da mu se neka objašnjena čine nelogična:
"Sada se u istrazi otvaraju naznake onoga što od početka tvrdim: skupinu moga sina nije ubila zapaljena trava ni nikakav eruptivni požar... Svakako da i Slavica i drugi iz vatrogasne zajednice snose dio odgovornosti, ali nisu ih oni zapalili. Krivi su oni koji skrivaju istinu... Ako se i dalje bude inzistiralo na tome da ih je ubila trava, eruptivni požar i slične gluposti, sam ću dokazati da to nije istina. Bit ću dobrovoljni pokusni kunić. Kad ponovno naraste trava, čekat ću ljetni dan s najvećim jugom, zapalit ćemo isti požar i pustiti ga da prođe preko mene na istom mjestu gdje je zapaljena skupina moga sina".
&
Prema tvrdnjama Josipa Klarića, prije tragedije bilo je problema s komunikacijama i nisu mogli javiti u Šibenik što se događa. Josip Klarić se u dogovoru sa sinom Dinom Klarićem odlučio sam uspeti na vrh brda i pokušao nazvati Šibenik. Klarić je pri penjanju na brdo prošao dva-tri puta kroz vatru i samo je trebao praktički preskakati s kamena na kamen u pravom trenutku. Kada je došao do vrha, vidio je da su već gorjele obje strane otoka u dužini i širini od oko 1,5 - 2 kilometra. Uspio je dobiti vezu i javiti da se s postojećim snagama ne može ništa napraviti.
Visina trave na tom području kao i svim drugim dijelovima Kornata po kojima su vatrogasci tog dana hodali nije bila niti do koljena, neposredno prije tragedije vatrogasci su vatru preskakivali skačući s kamena na kamen, gasili je granama, a imali su vremena i za fotografiranje.
Odmah poslije tragedije na Murteru su se pojavile glasine kako su vatrogasci zapravo otišli na Kornat da štite ovce od požara. Pojavile su se i spekulacije kako je iz helikoptera koji ih je iskrcavao istjecalo gorivo, pa je uslijedilo rasplamsavanje požara u trenutku kad se helikopter dizao s tla, ali je utvrđeno kako se to nije dogodilo i da je na helikopteru prilikom prebacivanja vatrogasaca na Kornat jedino pukla guma koju se moralo kasnije promijeniti u Divuljama.
U akciji izvlačenja i prevoženja poginulih vatrogasaca sudjelovala je i Gorska služba spašavanja iz Splita čiji je član i naš poznati alpinist Stipe Božić. Nalazio se u helikopteru kojim su tijela prebacivana prema splitskoj bolnici i izjavio da je neko vrijeme bila prekinuta i mobitelska i vojna radio veza, pa sam još uvjereniji u svoju teoriju uzroka ove velike vatrene nesreće na otočju Kornati...
Pokušavam shvatiti i dio transkripta audio zapisa tragedije na Kornatu. Čini mi se da, ili nedostaju neki dijelovi, ili se nije znalo tko s kime razgovara, pa da bi se moglo zaključiti šta se zapravo toga dana događalo.

(nastavlja se)

[Grga]

Dakle, ovo je dio transkripata međusobnih razgovora odgovornih osoba...

...Centar 112: Jel to na Kornatima negdi gori?
Zadarski dispečer 93: Je, otok Kornat, uvala Strižnja!
Centar 112: To naše ili šibensko?
Zadarski dispečer 93: Šibensko i oni su već tamo.
Centar 112: Dobro.
Zadarski dispečer 93: Ne može puno grabiti, jer je tamo fortuna juga
Centar 112: Ali tamo nema šta izgorit!
Zadarski dispečer 93: Nema, ima tamo neke 2-3 vikendice.
Zadarska policija: Panika je opća!
Zadarski dispečer 93: A ovi ne mogu poslat nikako kanader jer i kod Šibenika, kod Vodica je isto veliki požar. Morat ćemo žrtvovati, kako Šibenčani kažu, oni imaju svoje dečke doli, ali da neće moći kanader tamo.
Zadarska policija: Da, o joj, bože moj!
Zadarski dispečer 93: Molim?
Žena s Kornata: Dobar dan, recite mi, pošaljite neki kanader na Suhu Puntu, kuće već gore, u Kornat! Molim!
Zadarski dispečer 93: Pa, je li uvatila koja kuća?
Žena s kornata: Je, je, govore da je!
Zadarski dispečer 93: U Vodicama je dosta veliki požar izbija, prije 40 minuta, kod onog spomenika oba dva, ono kod pumpe, pa sad i tu panika. Slavica valjda više ne zna di mu je glava.
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Halo Mićo, Šoša je.
Zadarski dispečer 93: Reci?
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Ja ne mogu doći s Draženom u vezu, valjda mu mobitel nema signala, međutim on ima pored sebe tetru na iskri. Probajte s njim stupit u kontakt, probajte tu tetru uključit na iskru i probajte stupit s Draženom u kontakt, pa ga pitajte!
Zadarski dispečer 93: Da, molim?
Zapovjednik zadarskog JVP-a: Šango, ovako, reci Mići da ovi do daljnjeg ostaju tamo. Ima doli velikih problema, ima ranjenih, navodno ima i mrtvih, neki su ostali doli. Sad idem u bolnicu... Jedna je grupa helikopterom odvezena u Split u Firule, a druga dolazi, njih petorica, u Sukošan gliserom i sad su prema bolnici...

Eto,to je taj dio razgovora za vrijeme događanja tragedije na Kornatima.
Centar 112 kaže da "tamo nema šta izgorit"...
Zadarski dispečer pominje "dvi-tri vikendice"...
Pazite sada, ''vikendice u nacionalnom parku''!? Čije bi to vikendice mogle biti i tko je dozvolio da se sagrade na mjestu gdje ih nikako ne bi trebalo biti?! Kakva vlast može dozvoliti ovakve građevine, a da ih ne poruši?
Žena sa Kornata samo je "čula" da gore vikendice...
Na kraju se već pominju "ranjeni i mrtvi"...

Moj krajnji zaključak je - da su se nesretni vatrogasci našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme. Vjerojatno su pronašli nekakav uređaj koji nije smio doći do svjetske javnosti pa je uništen, a nedužni ljudi poubijani. Pretpostavljam da jedini preživjeli ove tragedije, Frane Lučić, zna pravu istinu, samo što ne smije ispričati, a i kako bi, naprimjer, rekao da su došle nekakve munje odozgora – s neba...

Počelo je 1. 5.1995. godine oko pet sati u jutro na području zapadne Slavonije...
Po meni - s(r)anje... do kojega nikako nije trebalo doći...
Bio sam u Lipovljanima i priznajem da mi nije bilo baš ugodno slušati podrhtavanje zemlje prouzrokovano topovima, tenkovima, avionima...
Ne želim da pomislite kako ću pisati o zadnjem nesretnom ratu na ovim našim prostorima na osnovi političkog, vjerskog, nacionalnog, ili bilo kakvog drugog uvredljivog načina, već isključivo o temi koja se izbjegava na svim stranama.
Prvi dan, (po običaju) protekao je uz tutnjavu svom dostupnom ''tehnologijom''... za obostrano uništavanje i ubijanje... na žalost...
Drugi dan, poslije podne, oko četiri sata, događa se nešto prilično zanimljivo - i što je glavna bit ovoga dijela moje priče.
Odnekud nailazi crni, okrugli, oblak, sa jakom grmljavinom...
Ali kakvom grmljavinom i iz kakvog oblaka!? Nadvio se iznad područja Novske tako da je samo rubnim dijelom dodirivao Lipovljane sa ponekom kapi kiše, ali jasno su se vidjele munje koje su izbijale iz oblaka svakih petnaestak sekundi. Prema zemlji nisu sijevale krivudavo, već ravnom linijom, a nakon par sekundi odjekne nekoliko snažnih detonacija...
I tako puna dva sata.
Negdje u šumi iznad Novske bili su smješteni raketni bacači Hrvatske Vojske. Vidio sam kako jedna munja odlazi u tome pravcu. Nakon par minuta uzvraćeno je s dva bacača raketa. Iz jednog je ispaljeno sedamnaest raketa, a drugog dvadeset i devet. Na koga su pucali vjerojatno niti oni sami nisu znali, uglavnom, nakon dva sata oblak je nestao, pojavilo se sunce i mislim da je to veče ubijanju bio kraj...bar za sada....
Za potvrdu ove priče postoje svjedoci na hrvatskoj strani. Naprimjer, dva moja poznanika ovo "nevrijeme" zateklo je na borbenom položaju negdje u šumi. Naslonili su se leđima jedan na drugoga i molili Boga da prežive. Kažu da ovakav pljusak kiše i grmljavinu nisu nikad doživjeli. Čuo sam i priču vojske koja je bila na auto cesti kao rezerva kako su radoznalo promatrali čudan i zanimljiv okrugli oblak iznad Novske.

Tu je i izjava sa srpske strane ratišta. Jedan zarobljeni vojnik Srpske Vojske govori o sličnoj, nikad do sad doživljenoj grmljavini. Kaže da se šćućurio uz jedno drvo i mislio da neće ''ostati čitav''. Ipak je preživio i još se dobro sjaća smrtnoga straha toga zlokobnoga dana, uz napomenu da je danas u svojoj kući, živ i zdrav, nema nikakvih problema niti zaebancije od bilo koga. Često se sretnemo, pozdravimo, porazgovaramo...

A za događaj što slijedi nužno je prelistati dnevni tisak iz trećeg mjeseca 94. godine. Lijepo je zapisano kako su osmog datuma toga istog mjeseca mnogi svjedoci iznad Karlovca i Duge Rese promatrali elipsasti svijetleći objekat koji je isijavao narančastu svjetlost i bacao jake bljeskove prema tlu. Unprofor je ujutro zapazio sprženu travu i nekoliko pougljenisanih ljudskih leševa, za koje se pouzdano zna da su pripadali srpskoj vojsci. Iz vojnih izvora hrvatske strane stigla je izjava da je te noći Srpska vojska pokušala proboj s Turnja u Karlovac, ali su ovim neobičnim munjama bili spriječeni. Opet iz apsolutno istinitih izvora, osobno sam od jednog vojnika sa srpske strane čuo sasvim drugačiju priču - kako ih je Hrvatska vojska tukla međunarodno zabranjenima napalm bombama...

Ispričao sam tek nekoliko zanimljivih priča koje su mi povjerili očevici iz raznih djelova bivše Jugoslavije. Homer govori o Zeusovim munjama, Biblija opisuje munje, slične su viđene u našim krajevima, snimljene su nedaleko Londona kada su sijevale iz NLO-a, pa nema razloga da ne ponudim svoju teoriju o smrti dvanaest vatrogasaca u neobičnom požaru na Kornatima. Roditelji i rodbina uporno traže istinu koja bi se mogla protumačiti i na malo drugačiji način, a čini mi se - najlogičniji. Opet ponavljam, nesretni vatrogasci našli su se na pogrešnome mjestu u pogrešno vrijeme. Vjerojatno su naletjeli na nekakav ''uređaj'' kojeg nisu smjeli vidjeti - pa su stoga trajno onesposobljeni. Frane je možda sasvim slučajno preživio...

Možda su na sličan način spaljene i ove ribe...

Stanovnici sela El Llanito u Kolumbiji tvrde da je sredinom prvoga mjeseca 2011. godine njihovo selo i obližnju močvaru posjetio NLO. Pojavi je posvjedočilo više stanovnika, a tvrde da su vidjeli leteći objekt i neobičnu svjetlost u obližnjoj močvari. Kada su otišli provjeriti što se događa, iznenadilo ih je stanje na koje su naišli. U vodi su plutale mrtve ribe, njih preko 2.000. Za razliku od sličnih slučajeva, u kojima je za pomor ribe odgovorno pomanjkanje kisika u močvarama, ovog puta leševi riba pričaju sasvim drugačiju priču. Magaly Gutiérrez, predstavnik lokalne zajednice objašnjava da je fenomen svjetlosti u močvari trajao oko 20 sekundi i vidjeli su ga mnogi. Mrtve ribe imale su spaljene ljuske. Uzorci ovih opečenih riba sakupljeni su zajedno s uzorcima močvarnog tla i vode, te će na njima biti provedeni testovi koji bi trebali ustanoviti što je dovelo do ovog neobičnog pomora riba. Kolumbija je u zadnje vrijeme poprište učestalih pojava NLO-a i stanovnici se nadaju da će istraživanje ovog slučaja, u kojem su sakupljeni materijalni dokazi, rasvijetliti barem dio priča koje ovih dana obilaze Kolumbiju, ali i svijet.

Moram još malo prelistati Bibliju i od riječi do riječi prepisati tekst, da opet neki vjernici ne bi rekli "može se tumačiti na više načina", a savršeno jasno je napisano. Siguran sam da ove biblijske opise svećenici u crkvi vrlo rijetko (skoro nikada) ne pominju. Da li zbog toga što su neprihvatljivi, neobični, nevjerojatni, ili možda lažni, nemam pojma, ali, iako nije baš po nekom redoslijedu, počinjem kad je Mojsije bježao iz Egipta...

"A Gospodin iđaše pred njima danju u stupu od oblaka vodeći ih putem, a noću u stupu od ognja svijetleći im, da bi putovali i danju i noću i ne uklanjaše ispred naroda stupa od dima danju i stupa od ognja noću."

"I podiže se anđeo Gospodinov, koji iđaše pred vojskom izraelskom i otiđe im iza leđa. Podiže se stup od oblaka ispred njih i stade im iza leđa, a došavši među vojsku izraelovu i egipatsku oblak biješe mračan, a svijetlaše po noći, te vojske ne pristupiše jedne drugima cijelu noć."

"A u stražu jutarnju pogleda Gospodin na vojsku egipatsku iz stupa od ognja i oblaka i smete vojsku egipatsku i pozbaca točkove kolima njihovim...Tada rekoše Egipćani: - Bježimo od Izraela jer se Gospodin bori protiv nas s Izraelcima -''.

U jednom drugom dijelu Biblije ovako je napisano:
"Manujevoj ženi javi se anđeo Gospodinov i reče joj: - Gle ti si nerotkinja i nisi rađala, ali ćeš zatrudnjeti i rodićeš sina -''...

...''Tada Manuje uze jare za dar i prinese Gospodinu na stijeni, a anđeo učini čudo. Kad se podiže plamen sa oltara k nebu i anđeo se s plamenom podiže prema nebu''...

''Žena Manujeva rodila je sina i dala mu ime Samson. Dijete je odraslo i Gospodin ga blagoslovi''...

Prorok Ilija bježi od Jezabele, prelazi preko pustinje i poželje umrijeti kao njegovi očevi. Onda dolazi anđeo i donosi mu hranu. Potom Ilija leže i zaspa pod smrekom, a anđeo Gospodinov dirnu ga i reče mu da ustane i jede donesenu hranu.

"I gle, prolazi Gospodin, a pred Gospodinom velik i jak vjetar...Gospodin nije bio u vjetru... Iza vjetra dođe trus, ali Gospodin nije bio u trusu... Iza trusa ide oganj, ali Gospodina nije bilo ni u ognju... Iza ognja dođe glas, tih i tanak, govoreći: šta ćeš ti tu Ilija?... I gle, ognjena kola i ognjeni konji Iliju u vihoru podigoše na nebo."

Zeusove munje nije teško zamisliti pošto su prilično slikovito opisane, možda baš ovako kako je nedavno snimljeno u Britaniji.
Iako je zapanjujuću scenu snimala mobitelom, 20-godišnja Zoe Salthouse jasno je uspjela zabilježiti NLO kako iznad Alcringtona (Engleska) gađa ''metu'' na tlu - crvenim i bijelim zrakama.

[Grga]

http://www.youtube.com/watch?v=6FTLNG9V-Yk

[Grga]

Godine 1980 umire legendarni predsjednik Jugoslavije - Tito...
Iduće godine, nedaleko Mostara, dogodilo se nešto nevjerojatno i odjeknulo je u cijlom svijetu...

Nije mi namjera širiti bilo kakvu vjersku ili nacionalnu propagandu već samo pokazati koliko sličnosti imaju ovi događaji s mojom teorijom o kojoj pišem.

Dakle, pođimo nekim redom, onako kako su drugi zabilježili...

U Međugorju (Čitluk, Bosna i Hercegovina) već dulje vremena šestero vjerodostojnih svjedoka uporno svjedoči da im se, počevši od 24.6.1981. do danas, gotovo svakodnevno, ukazuje Gospa.
Spomenutog dana oko 18 sati šestoro djece vidjeli su, na predjelu zvanom Podbrdo, divnu, mladu ženu s djetetom u naručju. Taj put im ona nije ništa rekla, nego je samo rukom davala znak da joj se približe. Ali oni, iznenađeni i prestrašeni, nisu joj ipak pristupili bliže već pobjegli, iako su odmah pomislili da je to Gospa.
Drugog dana djeca su, po dogovoru, opet u isto vrijeme pošla prema mjestu gdje im se prethodnog dana ukazala Gospa, u nadi da će je opet vidjeti. I odjednom je bljesnulo svjetlo. Djeca su ugledala s njim i Gospu, ali bez djeteta u rukama. Bila je neopisivo lijepa, radosna i nasmijana. Rukama im je davala znak da joj se približe. Djeca su se ohrabrila i došla do nje.
Još na polasku od kuće, na poticaj starijih žena, jedan je čovjek iz pratnje, koja se s djecom uputila na mjesto ukazanja, ponio sa sobom ''blagoslovljene'' (svete) vode, da bi djeca njome poškropila prikazu i tako se ''osigurala od sotone''. Kad su bili s Gospom, Vicka je uzela te vode i njome je poškropila govoreći: "Ako si Gospa, ostani s nama; ako nisi, idi od nas! " Gospa se na to samo nasmiješila i ostala s djecom. Tada ju je Mirjana još upitala kako joj je ime, a ona je odgovorila:
"Ja sam Blažena Djevica Marija."
Toga istog dana, na silasku djece s Podbrda, Gospa se još jednom ukazala, ali samo Mariji, i rekla:
"Mir, mir, mir - i samo mir!"
Iza nje je bio križ. Uz to je kroz plač dvaput ponovila:
"Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, ali i među ljudima!"
Već trećeg dana Gospa je iznijela kao prvu od svih poruka:
"Mir, mir, mir - i samo mir!", i uz to dvaput ponovila:
"Mir mora zavladati između čovjeka i Boga, ali i između ljudi!"
Iz okolnosti što je vidjelica Marija vidjela križ iza Gospe, kad je Gospa tu poruku izgovorila, jasno izlazi da taj mir dolazi samo od Boga koji je po Gospi u Kristu postao "naš mir" (Ef 2,14). Taj mir "svijet ne može dati" (Iv 14,27), i zato je Krist zapovjedio svojim apostolima da ga oni prenesu svijetu (usp. Mt 10,11 sl.) kako bi svi ljudi postali "sinovi mira" (Lk 10,6). Zato se i Gospa, kao " Kraljica apostola", u Međugorju izrijekom predstavila kao "Kraljica mira". Nitko drugi kao ona ne zna i ne može bolje i uspješnije uvjeriti današnji svijet, koji je suočen s prijetnjama uništenja, kako je mir njegovo najveće i najpotrebnije dobro.
Već od 6. dana ukazanja Gospa često preporučuje post jer on stoji u službi vjere. Naime čovjek provjerava, potvrđuje i osigurava svoju vlast nad sobom. Samo čovjek koji sobom vlada može biti slobodan i sposoban sebe predati Bogu i bližnjemu, kako to traži vjera. Post jamči čovjeku da je njegovo predanje u vjeri iskreno i sigurno. On mu pomaže da se oslobodi od svakog ropstva, ponajprije od grijeha. Tko god nije svoj, on je rob. Zatim, post pomaže čovjeku u obuzdavanju težnje za pretjeranim užicima koji lako dovode do bezobzirnog trošenja vremenitih dobara koja su inače drugima potrebna za goli opstanak.
Postom se stječu dobra kojima se može oživotvoriti ljubav prema siromašnima i bijednima i tako barem donekle ublažiti razlike između njih i bogatih. On liječi nedostatak kod jednih suviškom kod drugih nedostatkom. Tim se na svoj način uspostavlja oblik mira koji je danas posebno ugrožen golemim razlikama bogatih i siromašnih.
Prema tome, iz Gospinih poruka jasno izlazi da je mir najveće dobro, a da su vjera, obraćenje, molitva i post jedini uvjeti kako se on može ostvariti.
Ispočetka su međugorska ukazanja bila popraćena mnogim čudnim fenomenima i na nebu i na zemlji, posebno čudesnim ozdravljenjima. Jedno je, otprilike 1000 hodočasnika doživio neobičnu igru sunca. Ta je pojava bila tako čudnovata i očita da ju je svatko bez iznimke okvalificirao čudom. Nikoga od nazočnih nije ostao ravnodušan. Radost, suze i izjave prisutnih ljudi snažno su to potvrdili. Iz njihovih riječi se vidjelo da su shvatili tu pojavu kao potvrdu istinitosti ukazanja i poticaj da se na međugorske poruke odgovori njihovim prihvaćanjem.

http://www.youtube.com/watch?v=udfZjF0yL-8&feature=

http://www.youtube.com/watch?v=RtWbEos8V4A&NR=1

[Grga]

Trojanski junak Ajant nije htio nikuda bježati. Odlučio je oduzeti si najvažnije – život...
''Za skromnost te molim, oče Zeuse – pošalji mi ovamo moga brata Teukra''...

''I vas, Ernije, sazivam – kako mene ovdje vidite gdje svršavam svoj život kao samoubojica''...

''A ti, sunčani oče Zeuse, koji se svijetleći voziš po visokom nebu i vatrenim munjama treseš zemlju, kad budeš sa svojim kolima iznad moje domovine Salamine, pritegni uzde i javi mojemu sijedom ocu i sirotoj majci moju jadnu sudbinu. Zbogom sveta zrako. Zbogom moja postojbino Ateno sa svojim rijekama i izvorima''...

Onda je uzeo svoj mač i rasporio si utrobu...

I ovako bi mogle izgledati vatrene Zeusove kočije...

http://www.youtube.com/watch?v=JrXdc...layer_embedded

[Grga]

Sinoć, iznad Rijeke, jedan jeko zanimljiv događaj. Ako netko misli da je zaebancija neka odmah odustane od čitanja...
Oko osam sati i petnaest minuta uvečer. Mlađi sin je bio u gradu (liječio karnevalski mamurluk) i zove me mobitelom da pogledam van među zvijezde. Mislio sam da je još pod utjecajem riječkoga ''šarenila'', ali svejedno izlazim, pogledam u nebo... i imam šta vidjeti... Golemi trokutasti tzv. NLO, mutnih (neonskih) svjetala, lagano, nečujno, kreće se iznad grada...
Uhvatim mobitel da ga uslikam, ali na displeju ne vidim ama baš ništa, niti jednu zvjezdicu, kamo li tamni i ovoliko veliki leteći objekat. Da mu svjetla nisu bila ''mutna'' možda bi i snimio koju fotku ili filmić, ali šta se može. Bio sam jako uzbuđen, čak se i u zraku osjećala nekakva čudna nelagoda...
Dva znatno manja objekta kružili su oko ovoga velikoga ''trokuta'', ali i oni su imali ''mutna'', neonska svjetla...
Zbilja mi je jako žao što nemam video zapis kao dokaz. Znam da nije teško napravit foto montažu jer ju i ja mogu brzo i lako sastavit, ali ova moja priča je zaista istinita. Previše godina imam da bih vas lagao. Usput, po mojoj teoriji, prostor iznad kojega se pojave NLO-i u narednih mjesec-dva obično pogodi potres. Ne bi mi bilo drago da ovaj put budem u pravu, ali ako se dogodi... javit ću vam... samo neka se zna da sam napomenuo...

Našao sam jedan video snimak koji je najsličniji sinoćnjem događaju. Prvi je, odmah na početku...
http://www.youtube.com/watch?v=yPnvRB2I_Po

[Grga]

Bilo bi mi puno draže da nisam bio u pravu. Novi Vinodolski je četrdesetak km. udaljen od Rijeke, iako i dalje očekujem potres još bliže ovome gradu... Ne dogodio se nikada, niti ovdje, niti bilo gdje u svijetu, kada bi Bog bio toliko milostiv... Da se razumijemo, ne vjerujem baš mnogo niti svećenicima, niti popovima, niti imamima... itd, ali, sve više se bojim našega Tvorca, odnosno Boga, a može i Alaha, jer je to jedna osoba s više imena...

http://www.24sata.hr/news/jadran-ce-...tsunami-214732

[eclipse4]

citat od Grga

http://www.youtube.com/watch?v=6FTLNG9V-Yk

grga zajsta je lepo citati sta pises....ali mi nije nikako jasno zasto koristis ovakve fake vide klipove u svojoj prezentaciji.
nemoj da se ljutis,al to ti je kao kad odes sa devojkom pa je napalis do maksimuma i kad treba da dodje momenat tebi se ne digne.....
znaci ubijas celu temu ovakvim clipovima.
da je moje dete od 9 godine hteo da namontira taj zrak ispod meseca ili nekog svetla sta je vec snimano kamerom (ne sumnjam da je telefon u pitanju) veruj mi da bi bolje odradio od njih.
taj zrak je samo crvena boja ubacena u corlel video studio ili pinacle,nebitno....toliko su se potrudili da cak linija i ne zraci 100% direkno ispod meseca vec su i to promasili za malo.

evo ga isti ufo nego malo bolje puca

http://www.youtube.com/watch?v=kkTBQR2U4lg

nemoj da se ljutis al ako zelis sad ti mogu nabrzaka namontirati slican klip sa malo boljim laserskim gadjanjem


inace video je odlicno odradjen koliko i ovaj

http://www.youtube.com/watch?v=Own5smLPeus

[Grga]

eclipse4
Opet ponavljam... Moj mlađi sin, ing. građevine, nikada nije vjerovao u NLO niti u bilo što paranolmalno, sve dok mu nije prošao iznad glave. Zvao me je mobitelom da pogledam. Vidio sam golemi trokutasti objekat upravo onakav kakav je već snimljen (na linku). Napisao sam da nije problem (gotovo svakom tko radi na računalu) napraviti ovakvu fotomontažu, ali što smo gledali nas dvojica nikako ne može biti ''foto montaža'' ili optička varka. Junior mi je priznao da se u trenutku preleta iznad njegove glave osjećao čudno, nelagodno, izgubljeno... Sada mi je zaista žao što nisam uspio napraviti koji snimak, jer nisam objekat uspio ''uhvatiti'' na zaslonu mobitela. Sin veli da se nije ni sjetio da ga uslika...

[eclipse4]

grga da se razumemo.....ja ne govorim o vama....i ne sumnjam da ste nesto videli,sta ste videli to vi najbolje znate,na meni je da citam.....ja govorim o clipovima koje prezentujes....bolje ne postaviti nikakav video u ovakoj temi nego postaviti video clip u kojem se deca igrala,jer to sto se u tom video vidi je obicna budalastina nista vise.
nadm se da me nisi pogresno razumeo.