BiH u Antici-interesantno

UNIVERZITET U TUZLI
PRAVNI FAKULTET

REFERAT IZ HISTORIJE PRAVA I DRŽAVE BiH

PROSTOR BiH U ANTICI

Mentor Ajdin Kurbašić

Oktobar 2006, TUZLA

SADRŽAJ:


1.Položaj ilirskih plemena
2.Sukobi s Grcima i Rimljanima
3.Veliki ustanak
4.Rudarstvo
5.Odnosi sa Rimljanima i kultura
6.Dolazak Slavena
7.Najvažniji datumi i događaji
8.Zaključak

1. Položaj ilirskih plemena


Sudeći prema nalazištima na mnogim lokalitetima po Bosni, prvenstveno srednjoj i sjeverozapadnoj, vidimo da je proizvodnja željeza jos početkom prvog milenija stare ere već uhvatila velikog zamaha.Kao posljedicu toga, imamo pojačan razvoj, privredni i vojni, ilirskih plemena, prvestveno Japoda, iz sjeverozapadne Bosne, te Dezidijata i Autarijata iz srednje, i Mezeja iz sjeverne Bosne.U periodu izmedju VIII i V stoljeća stare ere kod njih je već izvršeno društveno raslojavanje, te stvorena rodovska aristokracija.O njihovoj moći nam govore i tzv. Kneževski grobovi sa Glasnica i istočne Bosne, opremljeni sa predmetima nabavljenima iz Grčke i Italije.

Sredinom I milenija st.e. dolazi do stvaranja plemenskih saveza, a vodeća plemena medju njima su bila Japodi, Dezidijati, Dalmati, Dicioni i Daorsi, koja su često ratovala i medjusobno.U periodu druge polovine I milenija st.e., 2 su velika dogadjaja imala značajan uticaj na razvoj naše zemlje.To su prodori Gala (Kelta)1 sa sjevera Italije, te osnivanje grčkih kolonija na jadranskom području. Zbog prodora Kelta, izmedju 370 i 360 g.st.e. , plemena na sjevernom području Bosnu su trajno izmijenjena, i od njih su preuzeli mnoge osobine, kao i tekovine, poput lončarskog kola, pluga, grablji, itd.

Zanimljiv podatak donose grčki povjesničari koji kažu kako su Kelti u poletku uspjeli prodrijeti duboko u teritorij Bosne, ali su tu naišli na jak otpor Autarijata. Kako nisu nikako mogli da slome njihov otpor, pribjegli su triku. Načuli su da su Autarijati veliki slavljenici, i da vole da se opijaju, te su organizovali ogromnu trpezu, pod izgovorom da nešto slave, te se nadali da će Autarijati htjeti iskoristiti tu priliku da ih napadnu. Upravo se to i dogodilo, ali umjesto da se bore, Kelti su utekli pred njima, ostavivši zbunjene Ilire kraj stolova prepunih hrane i pića. Nasjeli su u zamku, i neumjereni u piću, brzo se ponapijali i bili bez problema svladani od strane Kelta.Kelti su Autarijate potjerali dalje na jug, što se može povezati sa arheološkim istraživanjima, koja pokazuju da je vidljivo kako od IV stoljeća st.e. nedostaju materijalni dokazi prisustva Autarijata na području njihovih dotadašnjih staništa ( Glasinac), te se pronalaze na jugoistočnom području zemlje.

Osnivanje grčkih kolonija tokom IV stoljeća st.e. je imalo velikog značaja za bosanskohercegovačka plemena jer na taj način dolaze u dodir s razvijenom antičkom kulturom, i razvijaju dobre trgovačke odnose s njima. Interes grčkih pisaca za ilirska plemena raste, te njihovi napisi predstavljaju neprocjenjiv izvor podataka danas.Glavna grčka naseobina se nalazi na donjoj Neretvi, kod današnjih Metkovića, te odatle dolinom Neretve vodila u Bosnu.Grčki trgovci su prije svega bili zainteresovani za rude i metale kojih je u Bosni uvijek bilo u izobilju. Zlato, bakar, željezo srebro i razni drugi minerali su se mijenjali za grčke zanatske proizvode – nakit, oružje, metalno i keramičko posudje.

Najveći uticaj Grci su izvršili na ilirska plemena na jugu Bosne, prvenstveno na Daorse, koji su prvi od bosanskohercegovački h Ilira, i jedni od rijetkih Ilira uopće počeli kovati svoj novac, u drugom stoljeću stare ere. Na aversu je lik boga Hermesa2, a na reversu ladja, s natpisom DAORSON.



2.Sukobi sa Grcima i Rimljanima

Pleme Ardidejaca, nakon svojih sukoba sa Autarijatima, te Keltima je bilo potjerano nizvodno niz Neretvu, gdje je stvorilo jaku državu. Jedno vrijeme su bili apsolutni gospodari južnog Jadrana, i svojim brzim brodovima su predstavljali prijetnju kako za grčke, tako i za italske trgovce, koji su bili nemoćni pred njima. Napadi na italske trgovce su bili ono što je ponukalo Rimljane da se pokrenu, i nakon neuspješnih pregovora 229. godine st.e. počinje Prvi ilirski rat3.
Znatno bolje opremljeni i organizovani, Rimljani su bez većih muka pobijedili Ilire. Medjutim, njihova pobjeda je predstavljala samo početak ilirsko-rimskih sukoba.

Drugi ilirski rat započinje vec 219. g.st.e., kada Rimljani ponovo odnose pobjedu.Treći ilirski rat, ovaj puta pod vodstvom kralja Gencija, je trajao od 171. do 167. godine st.e. , Iliri su vodili u savezu sa Makedoncima, ali su izgubili i ovaj put. To je označilo konačaj kraj Ilirske kraljevine, kao i ardidejske moći. Nakon njihovog sloma, najjače ilirsko pleme su postali Dalmati, koji su u svoj prvi rat s Rimljanima ušli 156. godine st.e. Rimljani su se predstavljali kao zaštitnici grčkih gradova na Jadranu i poslali su Dalmatima poslanike sa odredjenim zahtjevima koje su ovi glatko odbili, i pritom orobili poslanike. Rimljani su koncentrisali svoje snage u Naroni, te odatle pokušavali da slome otpor Dalmata. U početku, konzul4 Gaj Marije Figul je bio poražen, i tek Figul nasljednik uspijeva 155. godine st.e. da zauzme i spali njihovo uporište.

Iliri su poslije ovoga neko vrijeme bili mirni, da bi se Ardejci ponovo oglasili, jačajući na obali Jadrana, i zavodeći svoj red. Rimski napadi su otpočeli 135 godine st.e. i Ardejci nisu predstavili nikakav značajan napor za njih. Odlučni da se riješe Ardejaca jednom za sva vremena, natjerali su ih da se presele u unutrašnjost Hercegovine, gdje su Ardejci, nenaviknuti na zemljoradnju, propali, na svega 20-tak župa, a malo iza toga sasvim nestali.

Ubrzo zatim slijedi i rat s Japodima (129-119. godine st.e.) , u kojem Rimljani po prvi put prodiru u sjeverozapadne dijelove Bosne. Nemirni Dalmati se ponovo dižu 78. godine st.e. i zauzimaju rimsko uporište Salonu (Solin kod Splita), odakle je Rimljanima trebalo 2 godine da ih istjeraju.Medjutim, 52. godine st.e. izbija opšta pobuna ilirskih plemena, prvenstveno na području današnje Bosne i Hercegovine, a zatim i u drugim oblastima. Nakon par manjih pobjeda nad Rimljanima, ustanicima idu na ruke i trenutne prilike u Rimu, gdje se vodi gradjanski rat. Kod grada Sinodija 48. godine st.e. Rimljani trpe strašan poraz, gdje gine više od 2.000 vojnika, zajedno i sa svojima vojskovodjom Aul Gabinijem. Prekret slijedi tek dolaskom Oktavijana na vlast, koji prvu akciju usmjerava na Japode, 35. godine st.e. , i nakon teških borbi Rimljani dopiru do njihovog glavnog grada Metuluma, i poslije teške bitke, u kojoj je i sam Oktavijan ranjen, zauzimaju i pale grad. Poslije Japoda, Oktavijan kreće na Dalmate, koji su bili svjesni šta ih očekuje te su shodno tome odlučili da daju sve od sebe, te se najteže bitke vode oko gradova Pormone, Sinodije, Setovije i Andterije, gdje rimljani trpe teške gubitke. Sam Oktavijana je ponovo ranjen, ali pod nadmoću Rimljana, otpor je napokon slomljen 33. godine st.e. Koncem stare ere, cjelokupna Bosna i Hercegovina je bila u rukama Rimljana.







3. Veliki ustanak

Medjutim, Iliri nisu dugo mogli da trpe Rimljanski jaram i njihovu vlast, te 6. godine n.e. iskorištavaju dobru priliku, kada su Rimljani zbog rata s Germanima sve svoje trupe povukli iz Bosne i Hercegovine. Zbog razne zloupotrebe rimljanskih vojnika, pljački, nasilnih regrutacija , te teških poreza, narod se ponovo diže na noge.

Prvi započinju Dezidijati, iz srednje Bosne, a na čelo ustanka staje poglavica Baton, te po njemu ustanak dobiva naziv Batonski. Priključuju im se i Mezeji, Japodi, Dalmati, Dicioni i mnogi dr. Broj ustanika se za kratko vrijeme digao na 200.000 plus 9.000 konjanika. Taktika Ilira je bila u tome da što više razvuku frontove da protivnik ne može grupisati svoje snage, te opasna situacija za Rim nastaje kada ustanici kreću na Italiju. Rim nabrzaka sklapa primirje s Germanima, te povlači sve svoje trupe i saveznike do kojih može doći. Čak 15 legija5, od 25 je angažovano za gušenje ovog ustanka Bez obzira na sve, Rimljani trpe teške poraze i nalaze se u veoma teškoj situaciji. Prekretnica se dešava 2 godine poslije, izdajom breučkog vodje iz Panonije, koji polaže svoje oružje jer mu je obećano kraljevstvo.Time sjeverno krilo ostaje bez odbrane, i iako je Baton na vrijeme reagirao i uhvatio, te kaznio izdajnika, već je bilo kasno.

Rat je prebačen na bosanskohercegovačko područje koje je godilo ustanicima, i Rimljani su teškom mukom osvajali daljnja uporišta. Treće godine, Baton stiže do grada Andretrija, nadajući se da će se tu uspjeti malo reorganizovati i odmoriti. Uprkos tome, Rimljani ga prate u stopu, i pored žestokog otpora, Baton se predaje i ustanak je time gotov, 9. godine nove ere.

Tek poslije gušenja ovog ustanka Rimljani zavode punu vlast nad Ilirima, koji ostaju pod njihovom vlašću idućih pet stoljeća. Da bi što efikasnije spriječili iduće bune, izmedju ostalog zavode i obavezni vojni rok, koji može trajati do 30 godina. Takvi vojnici, po povratku u svoju okolinu postaju tudjini, koji govore latinski, oblače se po rimski, te se obično naseljavaju u gradskim naseljima. Oni su ti koji stvaraju sloj romaniziranih Ilira.

Jedan od osnovnih motiva rimskog osvajanja je bilo i bogatstvo ruda na bosanskohercegovačko m području, te je za što bolju eksploataciju prirodnih bogatstava odmah se prionulo izradi cesta. To je bilo potrebno i zbog povezivanja jadranske obale, time i Italije, sa Panonijom i Podunavljem.





4. Rudarstvo

Prva stvar na koju su se Rimljani fokusirali nakon okupiranja Bosne je bilo upravo iskopavanje zlata. Već otprije se čulo za bogastvo ruda u Bosni, te historičari navode da je u doba cara Nerona bilo slučajeva da se samo u jednom danu dobivalo po 17 kg čistog zlata. Danas je sasvim sigurno da su se lukrativni rudnici nalazili u okolini današnjeg Kiseljaka, Fojnice, regionu Gornjeg Vakufa, te dolini Lašve. Pored zlata, kopalo se i srebro, uglavnom u području današnje Srebrenice, sa centrom u Domaviji ( Gradina kod Sasa). Pored važnosti rijetkih ruda, Bosna je bilo značajna i po rudnicima željeza koji su mnogo značili Rimu u doba napada barbarskih plemena na njihove granice (od II do V st. n.e.). Glavni rudnici su se nalazili u području oko današnjeg Prijedora, Sanskog Mosta, te Bosanskog Novog.

5. Odnosi sa Rimljanima i kultura

Rimljani su stanovništvo dijelili na dvije kategorije, u jednu kategoriju su spadali pokoreni domoroci, dok su u drugu spadali rimski doseljenici, koji su u pravilu živjeli u gradskim naseljima. Domoroci su bili organizovani u plemenske opštine (civitates peregrinorum). U početku su im vodje bili rimski službenici, a poslije su dobili pravo da sami biraju vodje.Opštine su se dalje dijelile na dekurije (župe).

Život u gradskim naseljima se odvija po rimskim zakonima i običajima. Neki gradovi su imali veću, neki manju stopu autonomije. Najveći rang su obično imali gradovi kolonije.

Pored rimskog prisustva, stanovništvo je uglavnom ostalo vjerno svojim starim vjerskim tradicijama. Vrhovni ilirski bog je bio zaštitnik pastira, stada i šuma, po imenu Silvan. Njegova pratilja se nazivala Dijana (Thana), boginja lova, divljači i prirode. Neka plemena, kao Japodi, su više poštivali svog boga, kojeg su nazvali Bind. U gradskim sredinama uglavnom se slijedila zvanična religija Italika, ali i tu su Rimljani bili maksimalno tolerantni, jer su na bosanskohercegovačko m području boravili dužnosnici sa svih strana svijeta, tako da ne čudi ni podatak da je u jednom trenutku ovdje koegzistiralo6 40 različitih vjera, i klanjalo se 52 različita boga.

Kršćanstvo su prvi upoznali stanovnici područja provincije Dalmacije, i izvorna gradja saopštava da su na području Dalmacije vjeru širili sami apostoli. Na salonitanskom sinodu, održanom izmedju 530.-533. godine , spominje se i bosanski biskup, Andrija, iz bestoenske biskupije.
Početkom VII stoljeća, navalama Avara i Slavena, porušen je i velik dio bazilika, te drugih vjerskih gradjevina, i bilo je potrebno neko vrijeme da se domaće stanovništvo ponovo konsolidira te vrati vjerskom životu po starim tradicijama. Zbog nastale situacije, Bosna se na pragu srednjeg vijeka zatvorila prema vanjskom svijetu, te se se u njoj konzervirale starinske, kasnoantičke kulturne i vjerske tradicije, te je na ovim nastala i ozloglašena bosanska hereza, kao proizvod ranokršćanskog survisansa. Do perioda kada se Bosna opet otvorila svijetu, (XI-XII stoljeće) učenje njene crkve je bilo zastarjelo te je bilo suprotno onome koje je propovijedala tadašnja crkva.




7.Dolazak Slavena

Još na prijelazu iz III u IV stoljeće javili su se prvi znaci krize rimske vlasti. Početkom IV stoljeća, kada su barbarska plemena počela sve češće provaljivati zasštitne granice, te probijati u dubinu zemlje, počela su i pustošenja, ubijanja i strahote koje su se nastavile na ovim krajevima sve do početka VII stoljeća. Nije se mnogo toga promijenilo ni padom Zapadnog rimskog carstva (476. godine) a nešto mirniji period je nastupio tek u vrijeme vladavine Istočnih Gota (490-535. godine). Tek prestankom gotske vlasti, i priključenjem Istočnom carstvu, slijedi nešto veća sigurnost. Car Justinijan (527-565. godine) je poduzeo velike akcije da ponovo vrati nekadašnju slavu Rimskog carstva, te se trudio i da očisti Carstvo od barbara i pljačkaša, ali uspostavljeni mir nije dugo trajao. 602. godine, rijeku Savu prelazi Slaveni zajedno s Avarima, i kvalitetnim rimskim cestama kreću u unutrašnjost, te svojim pustošenjem nestaju sve tekovine antičke civilizacije na ovom prostoru..
8.Zaključak

Iz svega navedenoga može se vidjeti da su ilirska plemena na području Bosne i Hercegovine bila u svoje doba respektabilne sile, koje su svojim masovnim ustankom dovele Rimsko carstvo u jednu od najvećih kriza koju je doživjelo. I nakon pokoravanja od strane Rimljana život se nastavio na ovom području u pomalo izmijenjenom obliku, ali opet prosperitetan, zahvaljujući prije svega rudnim bogatstvima kojima je Bosna obilovala. Ovo stanje je trajalo svega 300-tinjak godina, do prvih prodora barbarskih plemena, koja su eventualno i srušila nekada moćno Rimsko carstvo, te naseoba Slavena na ovim područjima.




LITERATURA

Mustafa Imamović, Historija države i prava BiH, Magistrat, Sarajevo, 2001
Web stranica Wikipedia , http://bs.wikipedia.org/wiki/

[sirmium]

Hvala ti za ovo...dosta korisno i zanimljivo!