Povijest Orasja

1. PALEOLITICKO RAZDOBLJE Život ljudi na jednom užem ili širem geografskom podrucju višestruko je uvjetovan. Za krace, duže ili trajno življenje na odredenom lokalitetu ili podrucju odlucujucu ulogu imaju prirodni uvjeti potrebni za život. Na našem prostoru uvjeti su postojali, ali tragovi naseljenosti nisu utvrdeni u paleolitickom razdoblju.

I. Osteološko - odontološki nalazi

Ribari su više puta, posebno u prošlom stoljecu, umjesto ribe, ili istodobno s ribom ulovili i neke neuobicajeno velike kosti, rogove i sl. Prema kazivanjima starijih žitelja, nalazi kostiju neuobicajene velicine bili su toliko ucestali da to i nije bila nikakva posebnost. Pronadene kosti ribari su obicno bacali u rijeku, pogotovo kad su se nalazili u camcu podalje od obale, ili su ih pak izbacivali na obalu kako ih ne bi i drugom prilikom ulovili. Buduci da za takve nalaze nije postojalo skoro nikako zanimanje, oni su uglavnom izgubljeni, ili, ukoliko su bili izbaceni na obalu ili cak odneseni kuci, tijekom vremena su ponovo zamuljeni i zagubljeni.
Prikupljajuci dokumentaciju o izgubljenim paleontološkim nalazima u Savi kod Vidovica, utvrdio sam postojanje zanimljive predaje o mamutskom groblju. . Brojna kazivanja o osteološko-odontološkim nalazima u Savi kod Vidovica potvrdena su nalazom 1983. godine. Osteološko- odontološki nalazi uglavnom su uništeni, a tek neznatan broj dospio je u muzeje. Stoga su vjerojatno i podaci u literaturi manjkavi.
Paleontološki nalazi pronadeni u Savi kod Županje znatno su bolje sacuvani, te o njima postoji pouzdanija dokumentacija, a takoder i podaci u literaturi, Osteološko - odontološki nalazi s podrucja Županje ukazuju da su tamo živjeli:


- vunasti nosorog (coelodonta antiquitatis);
- stepski slon (Parelephas trogontherii);
- obicni jelen (Cervus elaphus);
- tzv. golemi jelen (Megaceros giganteus);
- mamut (Mamonteus primigenius, Elephas primigenius),
- Bizon (Boson priscus).

Buduci da je županjsko podrucje u neposrednoj blizini, može se držati pouzdanim da su navedene životinjske vrste živjele takoder i na našem podrucju. Prema istraživanjima rasprostranjenosti hladnodobnih životinja u gornjem pleistocenu jugoistocne Europe, može se zakljuciti da su na našem podrucju, osim spomenutih, živjele i druge životinjske vrste, kao:


- snježni zec (alpska podvrsta - Lepus timidus varonis);
- Zviždara (Ochotona pusilla),
- crveni alpski vuk (Cuon alpinus europaeus);
- polarna lisica (Alopex lagopus),
- žderonja (Gulo gulo);
- sob (Rangifer tarandus);
- sjevernoalpski los (Alces alces);
- kozorog (Capra ibex);
- mocvarna snježna jarebica (Lagopus lagopus);
- alpska snježna jarebica (Lagopus mutus) i druge.

Na temelju sporadicnih podataka u literaturi, dnevnom tisku te sacuvanih osteološko - odontoloških nalaza moguce je pružiti sumarne podatke o nekolicini tih nalaza iz Tolise, Donje Mahale, orašja, Vidovica, Bosanskog Šamca, Brckog, a to su uglavnom osteološko - odontološki nalazi mamuta.

KATALOG OSTEOLOŠKO-ODONTOLOŠKIH NALAZA

1.MJESTO NALAZA: Ušce Tolise u Savu. Prilikom kopanja kanala na ušcu Tolise, na dubini od oko 15 metara, pronadeno više osteoloških nalaza mamuta medu kojima se posebno izdvaja femur dug od 1500 mm, težak 65 kg.

- LITERATURA: Fehim Trtak: Mamutove kosti u Posavini, Oslobodenje, 8.II 1974.
- NALAZ: Femur i drugi osteološki nalazi mamuta.
- CUVA: Radoslav Beljan, inženjer u Vodoprivrednom poduzecu «Posavina-Semberija», Orašje

2. MJESTO NALAZA: Sava kod Donje Mahale.
- LITERATURA: Jozo Petrovic: Izvještaj o neolitskom naselju u Donjoj Mahali kod orašja na Savi, GZM, XXXVII. (1925), str. 138
- NALAZ: Osteološki nalazi mamuta, nekoliko kostiju vecih dimenzija. Više osteoloških nalaza propalo.
- CUVA: zemaljski muzej u Sarajevu.

3. MJESTO NALAZA: Sava (savski šljunak) okolica orašja
- NALAZ: glava golemog jelena (Megaceros giganteus).
- CUVA: Muzejska zbirka u Tolisi od 16. juna 1979.
- DIMENZIJE: razmak izmedu ocnih šupljina i rogova iznosi 120 mm, debljina roga 320 mm. Nalaz u dobrom stanju.
(T.I. 1 a b).

4. MJESTO NALAZA: Sava - savski šljunak - okolica orašja.
- NALAZ: Mamut - kosti ekstremiteta, kralješak (Elephas primigenius).
- CUVA: Muzejska zbirka u Tolisi. Nalazi u dobrom stanju.
(T. II. - 4)

5. MJESTO NALAZA: Sava - lijeva obala Save kod orašja
- NALAZ: Rog goveda (Bos primigenius).
- CUVA: zavicajna zbirka u Brckom.
- DIMENZIJE: dužina roga oko 600 mm, debljina u korijenu 340, a pri vrhu 145 mm. nalaz u dobrom stanju.
(T. II. 5).

6. MJESTO NALAZA: Sava - savski šljunak - okolica orašja
- NALAZ: Mamut - molari (Elephas primigenius).
- CUVA: Ivo Kneževic iz Vidovica.

7. MJESTO NALAZA: Sava kod orašja, nadeno prilikom ribolova.
- NALAZ: Mamut mandibula s dva molara, težina 15 kg.
- CUVA: Mirsad Hadžiomerovic i Mustafa Muhtarevic iz orašja.

8. MJESTO NALAZA : Rijeka Tinja kod Donje Skakave, opcina Brcko.
- NALAZ: Treci molar lijeve donje celjusti (M3 sin.) mastodonta vrste Anancus arvernensis.
- CUVA: Muzejska zbirka u Tolisi. Nalaz u dobrom stanju, pronaden 1936. godine.
(T. I. 2).

Istraživanja paleolitickoga razdoblja u Bosni i Hercegovini zapocela su 1949. godine. Otkriveni lokaliteti nalaze se na brežuljcima odakle se mogao dobro nadzirati pristup staništu, a smješteni su, uglavnom, u blizini rijeka. Na toliškom ravnicarskom podrucju nema nikakvih brežuljaka karakteristicnih za poznata paleoliticka staništa te nisu utvrdeni nalazi koji bi potvrdivali naseljenost u paleolitickom i mezolitickom razdoblju, ali su utvrdeni brojni osteološki i odontološki nalazi preistocenske faune od kojih je tek jedan manji broj sacuvan. Najbliže pouzdano utvrdeno nalazište je Kadar kod Gornjeg Svilaja i Krndija u Potocanima.

2. NEOLITICKO RAZDOBLJE

Glavna obilježja neolitickog doba su prijelaz na ratarstvo i stocarstvo te izrada keramickoga posuda i poliranih kamenih oruda. Prelazak na ratarstvo uvjetovao je i pojacao osnivanje stalnih naselja. Podrucje Bosanske Posavine pružalo je sve uvjete za život ljudi u mladem kamenom dobu. Osnivanje stalnih naselja uvjetovalo je i odredena prilagodavanja takvom nacinu života. Ekstenzivnim i primitivnim nacinom obrade zemljišta ono se nakon dužeg vremena iscrpilo te se moralo tražiti novo zemljište za obradu. ukoliko takvoga zemljišta nije bilo u blizini, preseljavalo se i samo naselje na drugo, slobodno i plodno zemljište pogodno za obradivanje. Tako su osnivana nova naselja. Cini se da je važnu ulogu prilikom osnivanja naselja imala blizina vode. Tako se i poznati neolitički lokaliteti u Bosanskoj Posavini uglavnom nalaze u blizini tekuce vode: Donja Mahala - na Savi, Gradina u Grbaci - u blizini rijeke Tolise, Gradic u Maticima - u blizini rjecice Briježnice. U ravnicarskom podrucju Posavine nastala su tzv. naselja tell-tipa, smještena na gredi, uzvišenju, ili cak umjetno nacinjenom otocicu koji se izdizao iznad okolnog ravnicarskog zemljišta. Tako su neoliticka naselja imala obilježja malog stožastog uzvišenja nad okolnim ravnim terenom. Neolicani vincanske kulturne grupe upravo su tražili suhe grede na mocvarnom tlu i tako podizali svoje nastambe na površini zemlje. Prilaz naselju kroz baroviti pojas posebno se uredivao.


NEOLITICKI LOKALITETI

1. Kucišta - DONJA MAHALA

Literatura: J. Petrovic: Izvještaj o neolitskom naselju u Donjoj Mahali kod orašja na Savi, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXVII. (1925), str. 137-140, T.I. -IV,; M. Mandic: Rezultati otkapanja neolitskog naselja u Donjoj Mahali kod orašja na Savi, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXIV. (1927), str. 199-206, T.I.- IV,; M.V. Garašanin: Hronologija vincanske grupe, Ljubljana 1951, str. 110-111;, J. Korošec: Lengyelska kulturna skupina V Bosni, Sremu in Slavoniji, Arheološki vestnik, VIII. (1957), 3-4, str. 178-184. A. Benac: Neolitski telovi u sjeveroistocnoj Bosni i neki problemi bosanskog neolita, Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, A, XV-XVI. (1960-1961), str. 59-60; A. Benac: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964., str. 40-43, 60.

Arheološki lokalitet Kucišta u Donjoj Mahali nalazi se neposredno pokraj savskoga nasipa, otkriven , a djelomice i uništen, prilikom iskopa zemlje za gradnju savskog nasipa u svibnju 1924. godine. Ostatke materijalne kulture i važnije podatke o tom lokalitetu prikupio je i objavio dr. Jozo Petrovic 1925. Nakon toga, u kolovozu 1926. godine izvršeno je na lokalitetu manje arheološko iskopavanje. Utvrdeno je da se naselje prostiralo u dužinu 100 do 350, a u širinu 50-60 metara. Na lokalitetu su pronadeni razliciti keramicki predmeti.
Osim toga, pronadeno je dosta kostiju domacih (ovaca, koza, govedo, pas) i divljih (vepar, jelen) životinja. Nalazi kostiju divljih životinja ukazuju da se stanovništvo tog naselja, izmedu ostalog, bavilo takoder i lovom. Keramicke nalaze s lokaliteta Kucišta u Donjoj Mahali, Benac opisuje kao keramiku tamnosivog, svijetlosivog ili svijetlosmedega tona, koja ne spada u grubu, nego se nalazi negdje izmedu grube i fine keramike. Jedno od posebnih obilježja keramike pronadene na Kucištima su brojne kljunaste drške vertikalno probušene. Tipološka analiza keramickih nalaza ukazuje na postojanje dva odvojena kulturna i kronološka horizonta (stratuma) od kojih donji pripada bapsko-lengyelskoj kulturi mladeg neolitika, a gornji pak kostolackoj kulturi eneolitickog razdoblja.
Cini se da nije bilo jacih dodira stanovnika Donje Mahale s naseljima vincanske kulture. U literaturi Donja Mahala s Donjim Kla***** ubraja se takoder i u posavsku grupu.
Nove i neobjelodanjene nalaze cine ulomci keramickog posuda (T. III. i IV.), uteg stožastog oblika dva kamena dlijeta (T. VI. 1i2), kameni cekic ( t.V.3) te jedan lonac (T.VI. 1).

- Lonac.
- Dimenzije: Visina posude iznosi 20, promjer otvora 7 cm. Lonac ima nizak bikonicni trbuh s visokim i suženim vratom. Prijelaz iz donjeg u gornji konus je izrazit. Ima dvije drške vertikalno položene nešto malo ispod oboda. Ukrasa nema, ali postoje svijetle i tamne mrlje nabacane bez odredenog sustava, tako da je boja posude svijetlo siva. Slicno ukrašavanje utvrdeno je i na drugim nalazima na lokalitetu Kucišta.
- Posudu je pronašao 1. rujna 1960. godine Ivo Vukovic (Ivana Pejicina) iz Donje Mahale prilikom utovarivanja šljunka na savskoj obali kod Groblja zvanog Karaula, tj. nedaleko od neolitickog lokaliteta Kucišta.
Svi ti nalazi mogu se okvirno datirati u neoliticko razdoblje

2. Gradic - Matici

Literatura: A. Benac: Neke nove prethistorijske kulture u sjeveroistocnoj Bosni, Clanci i grada za kulturnu istoriju istocne Bosne, I. (1957), str. 209: A. Benjac: Neolitski telovi u sjeveroistocnoj Bosni i neki problemi bosanskog neolita, Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, A, XV. - XVI. (1960 - 1961), str. 43-46.

Lokalitet Gradic se nalazi izmedu Matica i Boka, ali je u strucnu literaturu ušao kao Gradic u Maticu.. Ima oblik tella s promjerom oko 100 metara, izdiže se iznad okolnog zemljišta 5 - 6 metara. Nalazi se u bari te mu se prilazi malim nasipom. Sondažno iskopavanje (sonda 4x4m) izvedeno je 1957. godine pod nadzorom akademika Benca. Prapovijesni lijep s ostacima kolja pronaden je u znatnim kolicinama, ali nije otkriven tvrdo peceni lijep kao u gornjim slojevima na lokalitetu u Grbaci. utvrdene su dvije gradevne faze: donja i gornja, a kuce su bile izgradene na površini zemlje.
U donjem, drugom stratumu, pronadeno je uobicajeno neoliticko orude: polirana sjekira tzv. jezicastog tipa, kremeni nožic i kremeni strugac. Ulomci keramike svijetlo sive i tamno sive boje približavaju se fino glacanoj keramici. Sve dekoracije su izradene tehnikom kaneliranja i plasticnim trakama s utisnucima prsta. U gornjem, prvom stratumu, pronadeni su takoder kremeni nožici, rezaci i strugala, medutim, sada se pojavljuju cekici s probušenom rupom za nasadivanje drške. Keramicki nalazi su siromašniji u odnosu na drugi stratum i nedostaje fino polirana keramika. Najbolje je dotjerana tamno siva i crvenkasto smeda, ali je i to samo poluuglacana keramika s prilicno hrapavom površinom. Pronadene su i drške od posuda, a kanelirana dekoracija je rijetka i svodi se na oblik širokih i razmaknutih udubljenja.
Neoliticko naselje u Maticima relativno je starije od naselja u Grbaci, ali je i život u Maticima prestao znatno ranije nego na Grbaci. Keramika iz Matica srodna je nalazima keramike na neolitickom naselju u Donjoj Tuzli te se cini da su ta dva naselja bila u bližim medusobnim odnosima. Život neolitickog naselja u Maticima završio je naglo, izgleda istodobno s prestankom života neolitickog naselja u Donjoj Tuzli.
Buduci da je u sondi pronaden ukop muškarca starijih godina, Benac pretpostavlja da je Gradic u kasnoanticko doba vjerojatno služio za nekropolu. Buduci da sustavna istraživanja nisu uslijedila, ostao je taj lokalitet samo djelomice istražen. Da se u Gradicu nalazi brojan arheološki materijal potvrduju nalazi koji su naknadno tamo pronadeni te se, uglavnom, cuvaju u arheološkoj zbirci Franjevackog samostana u Tolisi. Nove i neobjelodanjene nalaze cine ulomci posuda: zdjela, lonaca i dr. (T. VII. 1-5) te kamenih strugalica i nožica.

1. Ulomak kamene sjekire-cekica (T. VIII. br. 2).
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 34
- Dimenzije: visina do šupljine ulomka, tj. mjesta za usadnik 3,7, širina 4,4 cm. promjer šupljine za usadnik oko 2 cm. Boja fina zelenkasta, površina dobro polirana
2. Ulomak kamenog dlijeta (T. VIII. br 3).
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 169
- Dimenzije: dužina 5,5, širina u gornjem dijelu 4,5 cm. Ulomak je izuzetno lagan, boja svijetla.
3. Kamena sjekira s rupom za usadnik
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 54.
- Dimenzije: dužina 10 cm. promjer usadnika 2,3 cm. Boja crna, dobro polirana, izrada dobra
4. Kamena sjekira s rupom za usadnik ( T. IX. 4).
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 55
- Dimenzije: dužina 13 cm; promjer šupljine za usadnik 2 cm. Izrada dobra, boja zelenkasta, površina glatka.
5. Zemljana kugla (T. IX. 2).
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 58.
- Dimenzije: promjer kugle 26,5 x 27 cm,; teška 425 grama. Boja crvena - pecena zemlja. Površina lijepo uglacana.
6. Zemljana kugla
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 56
- Dimenzije: promjer kugle 26,5 x 27 cm; teška 400 grama. Boja crvena, površina glatka.
7. Zemljana kugla
- Arheološka zbirka Tolisa, inv. br. 58
- Dimenzije: promjer kugle 26 x 26 cm. Boja crvena. Težina 350 grama.


3. Gaj - MATICI

Literatura: M. Babic: nagovješteni neolitski lokaliteti u Bosanskoj Posavini, Vijesti muzealaca i konzervatora hrvatske, XXX. (1981), str. 27.

Ivo Miškovic Pavin (Tunje Ivicina) pronašao je na svojoj njivi Gaj, koja se nalazi na periferiji sela Matici, oko 300 metara iz seoskog igrališta u pravcu sela Kostrc, kamenu sjekiru s rupom za usadnik. Nalaz se može datirati u neoliticko ili eneoliticko razdoblje, ali ostaje dvojbeno indicira li taj nalaz u blizini neko do sada nepoznato stanište onodobnih ljudi izmedu Matica i Kostrca, ili je tamo dospio na neki drugi nacin, možda s obližnjeg neolitickog naselja u gradicu, kataloški podaci.
- Cuva se u Arheološkoj zbirci u Tolisi, inv. br. 53.
- Dimenzije: dužina 8 cm. promjer otvora za usadnik 1,7 cm. Boja siva svjetlijeg toga, izrada dobra (T. VIII. 1).

Na podrucju toliške župe utvrdena su dva neoliticka nalazišta: u Donjoj Mahali i Maticima. Posavska grupa je sastavni dio srijemsko-slavonske, tj bapsko-lengyelske ili sopotske grupe, ali ima odredene kulturne veze i s vincanskom grupom. Upravo na našem podrucju je ostvarena autenticna sopotska kultura, što ukazuje ili na nedovoljno razvijen supstrat ili na jace oblike prodora na ovo podrucje. Sopotska naselja u pravili imaju nadzemne kuce. Znatan broj sopotskih naselja imaju obilježja tell-a i ukazuju na trajnost pojedinih naselja
Neoliticko naselje Kucišta produžilo je život takoder i u eneolitickom razdoblju.
U svakom slucaju, prestanak života na neolitičkim naseljima vincanske kulturne grupe na našem podrucju ostaje prilicno nejasan.
U arheološkoj zbirci Franjevackog samostana u Tolisi cuva se prilicno brojan arheološki materijal s lokaliteta Gradic u Maticima i Kucišta u Donjoj Mahali. Iako za te nalaze manjkaju stratigrafijski podaci, oni mogu korisno poslužiti za usporedna proucavanja keramickih nalaza poznatih naselja. Spomenuti arheološki materijal do sada nije korišten u znanstvenim istraživanjima.
Keramicke nalaze iz Gradica u Maticima podrobnije je prikazao Benac. Izmedu ostalog, on ukazuje da je utvrdio samo jedan ulomak keramike crvenkasto smede boje. U naknadno prikupljenom arheološkom materijalu koji se cuva u arheološkoj zbirci Franjevackog samostana u Tolisi, dobro je zastupljena i keramicka roba crvene boje. To je posude dobrog pecenja, boja crvena ujednacenog tona. Površina posuda je prilicno glatka ali bez prevlake (T. VII. 3) zatim, tu je i posude na kojemu se. obicno u gornjem dijelu, nalaze površine crvene, a u donjem dijelu, tj. niže ispod oboda, površine mrke boje.
Prilikom istraživanja 1957. godine utvrden je i jedan ukop muškarca starijih godina. Na temelju nekoliko keramickih ulomaka Benac je taj ukop preliminarno i neobavezno datirao u kasnoanticko doba. Cini se da takvo datiranje potvrduju i neki novi nalazi keramike, posebno oni crvene boje, koji se potpuno izdvajaju po tonu boje, fakturi, izradi, od ostalih keramickih nalaza. Neki od tih ulomaka imaju analogije u rimskoj crvenoj keramici s antickog lokaliteta u Vidovicama, pa se može zakljuciti da je gradic odredeno vrijeme služio kao anticka nekropola, a postojanje nekropole nagovještava da se u blizini moralo nalaziti i onodobno naselje, koje do sada nije otkriveno.
Nije dovoljno jasno cemu su služile zemljane, dobro pecene, kugle bez rupa za nasadivanje drška (T. IX. 2). Poznate su kamene kugle s rupom višestruke primjene pa i kao oružje. Slicna kamena kugla pronadena je na lokalitetu Dobrovac kod Celica zajedno sa žrvnjem, te se može pretpostaviti da je vjerojatno korištena za usitnjavanje mliva. Moguce je da su i kugle iz Matica takoder bile korištene za usitnjavanje mliva.
Ravnicarsko podrucje Bosanske Posavine odgovaralo je mentalitetu neolitickog ratara, i bilo je, uglavnom, dobro naseljeno pripadnicima vincanske kulturne grupe, izuzimajuci neoliticko naselje Kucišta u Donjoj Mahali, gdje su živjeli pripadnici bapsko-lengyelske kulturne grupe. Prema tome, na podrucju Bosanske Posavine živjele su u neolitickom razdoblju dvije kulturne grupe: vincanska i sopotska. Arheološka topografija pouzdano utvrdenih i nagoviještenih neolitičkih lokaliteta ukazuje da je naše podrucje bilo dobro naseljeno neolitičkim ratarima i stocarima.

3. ENEOLITICKO RAZDOBLJE

Eneoliticko razdoblje obilježava postupna metalizacija, tj. izrada oruda i oružja od metala, ponajprije od bakra, ali se istodobno i dalje zadržalo u uporabi i kameno orude. Stajališta znanstvenika o raspadanju neoliticke civilizacije i genezi pojedinih neolitičkih kultura su razlicita, a ponekad i suprotna. Jedna grupa znanstvenika smatra da eneoliticke kulture imaju podrijetlo u migracijskim pokretima koji su se odvijali na širokom geografskom prostoru, a drugi, da su one posljedica autohtonog razvitka bez obzira na migracije. Još 1977. godine, Benac je ispravljao svoja ranija stajališta da nije bilo prave simbioze izmedu starosjedilaca i došljaka, iznoseci da je takav zakljucak bio preuranjen, buduci da se došlo do mišljenja da je vecina eneolitičkih kultura nastala evolucijom u panonskim i susjednim regionima, a ne migracijom-izuzimajuci, naravno cisto stepske elemente.
Etnicke i kulturne promjene, bez obzira kako je do njih došlo, zahvatile su i prostor sjeverne Bosne, posebice sliv rijeke Bosne. Badenska i lasinjska grupa, dvije starije eneoliticke grupe, prilikom zauzimanja prostora sjeverne Bosne, razmjestile su se istocno i zapadno od rijeke Bosne, tj. istocno od rijeke Bosne naselili su se pripadnici badenske grupe.
Prodor nosilaca vucedolske kulture na prostor u sjeverozapadnoj Bosni zbio se u prva dva stoljeca drugog tisucljeca prije Krista. Zanimljivo je pripomenuti da oni ne prelaze Savu na potezu izmedu ušca Drine i Bosne. Na prostoru Bosanske Posavine susrecu se pripadnici kostolacke kulture, Kulturni elementi ciste kostolacke kulture utvrdeni su, zapravo, prvi put na našem podrucju, na lokalitetu Pivnica kod Odžaka, a zatim, nalazi te kulture izraziti su, i relativno samostalni, takoder i na lokalitetu Kucišta u Donjoj Mahali.
Neoliticka civilizacija vincanske kulturne grupe na našem prostoru išcezava. Arheološka istraživanja na lokalitetima vincanske i bapsko-lengyelske kulture u njihovim završnim fazama na podrucju Slavonije i Srijema ukazuju da su tamošnja naselja razorena i spaljena prilikom prodora nosioca badenske kulture. Što se dogodilo s vincanskim selima u Posavini? Vjerojatno ce se moci pouzdanije odgovoriti kad se istraže barem neki od sada nagoviještenih lokaliteta, a dotle se može samo pretpostavljati da se stanovništvo djelomice razbježalo, a djelomice vjerojatno izginulo. U svakom slucaju, došlo je do dezintegracije vincanske kulture, a cini se, barem na sadašnjem stupnju istraženosti eneolitickog razdoblja, da je došlo do jaceg diskontinuiteta opce naseljenosti našeg prostora. Život se produžio, koliko je sada poznato, samo na jednom neolitickom naselju, u Donjoj Mahali i to s novim stanovništvom koje je pripadalo kostolackoj kulturi.
U eneolitickom razdoblju dolazi i do znacajnije promjene u izboru mjesta za osnivanje naselja. Cini se da blizina rijeka nije više toliko važna, kao u prethodnom neolitickom razdoblju te su u to doba brežuljci bili privlacniji od prave ravnice.
Glavna obilježja neoliticke civilizacije ocituju se u keramickoj proizvodnji, ratarstvu, odredenoj stalnosti naselja i sl., a temeljno obilježje eneolitickog razdoblja je postupna metalizacija: poceci i usavršavanje izrade oruda i oružja od metala, u prvo vrijeme uglavnom od bakra. Ta nova tehnološka promjena polako je mijenjala nacin i uvjete života istodobno zadržavajuci, ali i polako odbacujuci dotadašnje kameno orude i oružje.
Nastale promjene, kako u tehnološkom, tako i u etnickom pogledu odrazile su se takoder i na prostoru Bosanske Posavine. Upoznavanje s bakrom kao i sam proces metalizacije dolazio je iz krajeva preko Save. U Potocanima su pronadeni kalupi za lijevanje broncanih kopalja. Metalizaciju sjeverne Bosne dokumentiraju ostave kao i pojedinacni nalazi bakrenih nalaza u Donjem Svilaju (T. VI. 3), Tešnju Lohinji, Vranovicima, Džakulama, Orašju i drugdje.


ENEOLITICKI LOKALITETI

Buduci da je ovaj prostor izrazito ravnicarski, može se pretpostavljati da i nije bio privlacan za eneoliticke kulturne grupe koje svoja naselja osnivaju na brežuljcima. Broj pouzdano utvrdenih eneolitičkih naselja u Bosanskoj Posavini, posebno u odnosu na neoliticko razdoblje, znatno se umanjio. Na neolitickom lokalitetu Kucišta u Donjoj Mahali izdvojena je i keramika kostolacke grupe. Buduci da tamo nisu izvršena sustavna arheološka iskopavanja, ostaje nerazjašnjeno je li uopce, te u kojoj mjeri, došlo do suživljavanja sa starosjediocima. Sporadicni nalazi kostolacke kulture utvrdeni su i na dva neoliticka naselja vincanske kulture: Kruškovu Polju (Kulište) i Gornjoj Slatini (Gradina Grbaca).


1. Kucišta - DONJA MAHALA

Literatura: A. Benac: Pivnica kod Odžaka i neki problemi kostolacke kulture, Glasnik Zemaljskog muzeja, NS A. XVII. (1962), str. 32; A. Benac: Studije o kamenom i bakarnom dobu u sjeverozapadnom Balkanu, Sarajevo 1964., str. 145,147,171.
Na neolitickom lokalitetu Kucišta u Donjoj Mahali, Benac je na temelju prethodno prikupljenog arheološkog materijala izdvojio keramiku kostolacke kulturne grupe. Lokalitet nije sustavno istražen


2. ORAŠJE

Literatura: Š. Ljubic: Popis arkeologickog odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu, Zagreb 1889., sv. I. str. 96-97; C Truhelka: Dvije starine bakrenog doba i sjekira od mjedi nadene u Bosni, Glasnik zemaljskog muzeja, IV. (1892), str. 80-83; Š. Ljubic: Napadaj Dra. Truhelke cuvara kod zem. muzeja u Sarajevu, Viestnik hrvatskog arkeologickoga družtva, XIV. (1892), br. 3,, str. 85-86; J. Brunšmid: Nahodaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije i susjednih zemalja, Vjesnik Hrvatskoga arheološkoga društva, NS, VI. (1902), str. 47-48; B. Jovanovic: Metalurgija eneolitskog perioda Jugoslavije, Beograd 1971., str. 26-27: M. Babic: Ostava kasnog broncanog doba iz Vidovica, Arheološki vestnik, XXXVII (1986), str. 86.


Ostava bakrenih (i broncanih) predmeta

• Arheološki muzej u Zagrebu, inv. br. 1958-1962.
• Dimenzije:
1. inv. br. 1958. - dlijeto: dužina 150 mm, širina na oštrici 66 mm, najveca debljina 19 mm, težina 634 grama;
2. inv. br. 1959. - dlijeto: dužina 114 mm, širina na oštrici 45 mm, najveca debljina 20 mm, težina 466 grama, Oštrica uporabom istrošena;
3. inv. br. 1960. - dlijeto: dužina 159 mm, širina na oštrici 66 mm. najveca debljina 11 mm. težina 421 gram;
4. inv. br. 1961. - dlijeto: dužina 158 mm, širina na oštrici 62 mm. najveca debljina 11 mm. težina 420 grama. Oštrica u novije doba oštecena
5. inv. br. 1962. - sjekira: dužina 149 mm, najveca širina neposredno ispred rupe 35 mm, visina 20 mm. težina 807 grama T.X. 1-5.

• Te bakrene predmete, zajedno s još deset drugih broncanih dobio je ondašnji Narodni muzej u Zagrebu na dar od Aleksandra Oršolica iz orašja. Ljubic je objelodanio da svi nalazi potjecu iz mogile kod orašja. Truhelka je ubrzo reagirao osporavajuci da su se svi ti predmeti mogli naci u mogili. U polemiku se ukljucio Ljubic navodeci da su ti predmeti došli u dar od gosp. Alek. Orsulica kao nadeni skupa (istaknuo M.B) u mogili kod orašja. Gosp. sudb. pristavu Orsulicu kao savjestnomu rodoljubu morao sam povjerovati podpunoma.
Brunšmid je pošao korak dalje iznoseci sumnju da su svi ti nalazi uopce u Orašju i pronadeni. Stoga u strucnoj literatri postoji odredeni otklon prema nalazima iz orašja.
Medutim, mora se ukazati da se poslije Brunšmidova istupa otkrilo u Donjoj Mahali 1924. godine neoliticko naselje koje je produžilo život takoder i kroz eneolitik. A taj lokalitet u Donjoj Mahali nalazi se u neposrednoj blizini orašja. Stoga se autoru cini vjerojatnim da su se predmeti zaista i pronašli kod orašja, kako je to Ljubic naveo i kasnije obrazlagao. Ostaje, medutim, i dalje dvojbeno jesu li ti predmeti doista i pronadeni u mogili, ili se možda radilo samo o ostavi. Naime, pet bakrenih predmeta moglo se tijekom vremena naci u nasljedstvu nekog dalekog srodnika koji ih je sve skupa zajedno s broncanim predmetima u odredenoj opasnosti mogao zakopati na jedno mjesto.
U svakom slucaju, pretpostavljam da su ti sporni predmeti bakrenog i broncanog doba pronadeni u blizini orašja, tj. na prostoru Basutske te da osporavanja valja odbaciti kao neutemeljena.

Broj lokaliteta u Bosanskoj Posavini je neznatan: Pivnica u Potocanima, Dobor kraj Modrice imaju obilježja gradinskih naselja, Kucišta u Donjoj Mahali je ravnicarsko naselje. Smanjeni broj lokaliteta posebno dolazi do izražaja u usporedbi s nalazištima neolitickoga razdoblja. uzimajuci u obzir i druge sporadicne tragove ostataka materijalne kulture na cijelom podrucju, nužno se mora zakljuciti da je u Bosanskoj Posavini došlo do diskontinuiteta u opcoj naseljenosti. A to samo ukazuje da su neoliticka naselja u tom prelaznom vremenu stradala u znatnoj mjeri te se u njima život, uglavnom, nije produžio osim u današnjoj Donjoj Mahali. Tri spomenuta naselja pripadaju kostolackoj kulturnoj grupi, a to takoder ukazuje da je došlo i do etnickog diskontinuiteta.

4. BRONCANO RAZDOBLJE

Vinkovacka grupa bila je rasprostranjena na širokom podrucju Panonije, pa takoder i na prostoru južno od Save. Naime, podrucje Bosanske Posavine, po svom geografskom i kulturnom obilježju, povezano je sa slavonsko-srijemskom regijom. Period srednjeg broncanog doba sjeverne Bosne nije dovoljno istražen. Istraživanja na gradinama sjeverne Bosne nisu uspjela izdvojiti jasne i dobro uocljive kulturne slojeve srednjega broncanoga doba. Poznata gradinska naselja sjeverne Bosne od približno Br B1 stupnja u biti su prestala postojati kao naselja sa svim pojavnostima normalnoga naseobinskoga života, da bi pocetkom kasnoga broncanoga doba nastavila svoj tijek, iako se na nekima od njih pojavljuju sporadicni srednjobroncanodobni elementi, kao nalazi keramike srodne vatinskoj, analogno njezinoj pojavi u istocnoj Slavoniji i u zapadnom Srijemu koji potvrduju povremenu nastanjenost. Podaci o nekropolama iz toga vremena za sada nisu utvrdeni.
U drugoj polovici XIII. stoljeca prije Krista došlo je do nemira, ratova, pustošenja te velikih etnickih i drugih promjena na prostoru južne i srednje Europe. Zbivanja s kraja drugoga tisucljeca prije Krista znacajno su utjecala na daljnji razvitak naseljenosti Bosanske Posavine. Na udaru novih osvajaca koji dolaze iz Podunavlja našlo se, izmedu ostaloga, i podrucje Bosanske Posavine. Panonski osvajaci naselili su i prostor južno od Save i oko njezinih donjih pritoka (Bosne, Ukrine, Vrbasa, Sane i Une). Naseljavanje pridošlih ratnika bilo je uglavnom zaustavljeno negdje oko srednjeg toka Bosne i Vrbasa. U to doba nastaje veci broj naselja na tom podrucju.
Novodoseljeno stanovništvo iz Podunavlja donosi na podrucje sjeverne Bosne, izmedu ostalog, i poseban kult mrtvih-kulturu žarnih polja. Pripadnici toga kulta svoje pokojnike spaljuju, a pepeo ostavljaju u zemljane posude - urne - koje pokopavaju u zemlju. Cini se da je za pripadnike toga kulta umrlih bio važniji sam cin spaljivanja pokojnika nego ukopavanje spaljenih ostataka. U sjeveroistocnoj Bosni, prema istraživanjima Covica, pripadnici kulture polja sa žarama nisu spaljene ostatke ostavljali u posebnu urnu, nego u manju jamu iskopanu plitko u zemlji. Odloživši pepeo i nesagorjele kosti pokojnika prekrivali su ih zemljanom zdjelom. Nisu zapaženi tragovi kasnijeg kontakta izmedu živih clanova zajednice i mjesta gdje su pokopani spaljeni ostaci njihovih pokojnika.
Kultura polja sa žarama sjeverne Bosne prostirala se u pravcu istok-zapad, od Podrinja do Pounja, tj. bila je rasprostranjena i na cijelom podrucju Bosanske Posavine. Na prostoru sjeveroistocne Bosne utvrdeno je više nekropola kulture žarnih polja.
Prema tome, egejska seoba prouzrocila je znacajne promjene na našem prostoru što na izrazit nacin potvrduju spomenute ostave.


BRONCANODOBNI LOKALITETI

1. Orašje

Literatura: Š. Ljubic: Popis arkeologickog odjela nar. zem. muzeja u Zagrebu, Zagreb, 1889., sv. I. str. 96-97; C Truhelka: Dvije starine bakrenog doba i sjekira od mjedi nadene u Bosni, Glasnik Zemaljskog muzeja, IV. (1892), str. 80-83; Š. Ljubic: Napadaj Dra. Truhelke cuvara kod zem. muzeja u Sarajevu, Viestnik hrvatskog arkeologickoga družtva, XIV. (1892), br. 3, str. 85-86; J. brunšmid: Nahodaji bakrenoga doba iz Hrvatske i Slavonije u susjednih zemalja, Vjesnik hrvatskoga arheološkoga društva, NS, VI. (1902), str. 47-48; Jovanovic: Metalurgija eneolitskog perioda Jugoslavije, Beograd 1971.., str. 26-27; M. Babic: Ostava kasnog broncanog doba iz Vidovica, Arheološki vestnik, XXXVII. (1986), str. 86.
O ostavi iz orašja, u kojoj su se zajedno našli bakreni i broncani predmeti, vec je bilo rijeci u prethodnom poglavlju. ako je tocno da su se na istom mjestu našli svi ti predmeti nastajali u dužem vremenskom razdoblju, tada bi to potvrdivalo kontinuitet naseljenosti Donje Mahale od neolitika do broncanog doba, a poznati arheološki nalazi na odredeni nacin potvrduju pretpostavku da su se bakreni i broncani predmeti mogli naci u istoga vlasnika koji ih je pred opasnošcu zakopao zajedno na istom mjestu. Osim toga, poznati su broncani nalazi u neposrednoj blizini, tj. u Štitaru i Županji.

2. Ostava u Vidovicama

Literatura: Marko Babic: Ostava kasnog broncanog doba u Vidovicama, Arheološki vestnik (Ljubljana), XXXVII. (1986), str. 77-92.
Jedno od obilježja kasnog broncanog doba panonsko-podunavskog prostora su, izmedu ostaloga, i brojne ostave. One su posebno brojne na podrucju današnjega Brodskog Posavlja. Sava kao prirodna prometnica povezivala je podrucje današnjeg Brodskog Posavlja s alpskim, s jedne i karpatskim s druge strane.
U drugoj polovici XIII. stoljeca prije Krista velike etnicke i druge promjene na širokom prostoru južne i srednje Europe zahvacaju i naše krajeve, a posebice panonsko-podunavsko podrucje. Jedno od znacajnijih obilježja ratnika i selilaca toga vremena je, izmedu ostaloga, i kultura polja sa žarama. Upravo iz toga vremena postoje brojne ostave, od kojih su barem neke zakopane pred opasnošcu za imovinu. U blizini današnjeg toka rijeke Save utvrdeno je više ostava horizonta II. tipa Veliko Nabrde a koje se datiraju u vrijeme 1230. do 1100. godine prije Krista. Najbliže toliškom kraju su ostave pronadene u Vidovicama i Bošnjacima.
Oko 1500 metara zapadno od Vidovica, na podrucju njiva Gajevi otkrivena je ostava iz kasnoga broncanoga doba. Medutim, neizvjesno je, je li to bila naseobinska, ili ostava nekoga prolazeceg trgovca, koji je u blizini suvremenih Vidovica zakopao svoje blago, ali se po njega nije više vratio.
Na njivi pokojnog Ilije Živkovica iz Donje Mahale, prilikom traktorskog oranja 1961. i 1962. godine izoralo se više broncanih predmeta. Sve izorane predmete Živkovici su sakupili i odnijeli kuci u Donju Mahalu. Naknadno su ti nalazi otkupljeni za Muzej u Županji. Ostava sadrži 27 ulomaka ili cijelih predmeta, koji se cuvaju u Muzeju u Županji, zatim jednu narukvicu, veoma dobre izrade, fine tamnozelene patine, koja se cuva u arheološkoj zbirci Franjevackog samostana u Tolisi. Prema tome, u ostavi je pronadeno 28 predmeta te dva komada sirove bronce (oko 2 kg) u obliku tzv. pogace i jedan manji grumen.

Vidovacka ostava je datirana u razdoblje br. D-Ha A1 stupnja, i to kao jedna od starijih iz horizonta II. tipa Veliko Nabrde s izraženim obilježjima Br. D stupnja, tj, apsolutno kronološki u razdoblje XIII. i XII. stoljeca prije Krista. Ostava se ne može pouzdano odrediti kao naseobinska, ali postoje odredeni razlozi za takvu pretpostavku.
Pocevši od eneolitika, pa kroz rano i srednje broncano doba, naselja se formiraju više na brežuljcima i gradinama, nego u pravoj ravnici. Naseljenost ravnicarskog podrucja i rijecnih dolina povecava se u razdoblju kasnog broncanog doba. Na širem prostoru utvrdeno je više naseobinskih lokaliteta i ostava, a toliškom kraju je najbliža ostava iz Vidovica. Na toliškom podrucju, cine se, da je Donja Mahala mogla biti naseljena u broncanom razdoblju.

5. RAZDOBLJE STARIJEGA ŽELJEZNOGA DOBA

Pretpostavlja se da je znatnija uporaba željeznih predmeta zapocela u našim krajevima u VII. stoljecu prije Krista. Pojava željeza nije odmah potisnula broncano orude i oružje, kao ni predmete svakodnevne uporabe, nego postupno.
Kulture starijega željeznoga doba razvijale su se od VIII. do IV. stoljeca prije Krista. Medutim, iako je na kraju broncanoga doba na podrucju Bosanske Posavine utvrdeno više arheoloških lokaliteta, na tom istom prostoru, u razdoblju starijega željeznoga doba, skoro da uopce nema tragova naseljenosti. U sjeveroistocnoj Bosni, na širokom prostoru od ušca Bosne do Drine, nema iole znacajnijeg samostalnog razvoja tokom željeznog doba. Cini se da je stanovništvo prorijedeno. Tragovi života postoje, ali su minimalni.
U nedostatku arheoloških nalaza na jednom podrucju obicno se ukazuje kako podrucje nije dovoljno arheološki istraženo. To vjerojatno vrijedi i za Bosansku Posavinu. Ali takav zakljucak opovrgavaju cinjenice iz drugih prapovijesnih razdoblja. Znatan broj lokaliteta ili drugih nalaza materijalne kulture u prethodnim razdobljima otkriven je slucajno. Opcenito se može reci da i ta razdoblja nisu dovoljno istražena pa ipak pružaju odredene podatke o naseljenosti. Stoga, o nedostatku arheoloških nalaza iz starijeg željeznog doba, može se iznijeti više pretpostavki:
- slaba arheološka istraženost;
- može se pretpostaviti da je došlo do veceg, ili cak potpunog diskontinuiteta naseljenosti toga prostora, pa stoga i manjkaju arheološki nalazi;
- da u postojecim arheološkim nalazima nije izdvojen, posebno u nalazima keramike, horizont starijeg željeznog doba.
Na sadašnjem stupnju istraživanja, autoru je najprihvatljivija druga pretpostavka - o diskontinuitetu opce naseljenosti na širem prostoru.
Naime, ukoliko ostave kasnog broncanog doba imaju obilježja naseobinskog skrivenog blaga, tada bi brojnost tih ostava na prostoru Bosanske Posavine i Brodskog Posavlja ukazivala da je to podrucje u znatnoj mjeri bilo opustošeno krajem broncanog doba. U prilog takve pretpostavke mogu se navoditi lokaliteti i drugi nalazi materijalne kulture iz mladeg željeznoga doba, koje takoder nije posebno istraživano, a nalazi postoje i ukazuju na naseljenost u tom vremenu.
Medutim, i pretpostavka o velikim razaranjima i pustošenjima koja su prouzrocila diskontinuitet naseljenosti, ima svoje ozbiljne manjkavosti. Naime, u tom slucaju morali su ratnicki doseljenici ostaviti svoje tragove kao što je to donekle slucaj u eneolitickom razdoblju. A tragovi naseljenosti jednostavno manjkaju.
Autor pretpostavlja da je diskontinuitet naseljenosti šireg prostora sjeverne Bosne mogao biti prouzrocen klimatskim promjenama. Arheolozi do sada nisu, koliko je autoru poznato, uzimali u obzir da se poslije atlantikuma opaža opci trend zahladenja, iako se i tada javljaju povremena toplija razdoblja. Klimatske promjene, tj. zahladenje, ostavile su duboke tragove u subborealu i u pocetku subatlantika koje je najteže bilo u vrijeme starijeg željeznog doba (istaknuo M.B.), tj. oko 900. do 450. god. prije krista kad se klima pogoršala do katastrofalnih razmjera za neke civilizacije. (Istaknuo M.B.)
Diskontinuitet naseljenosti prouzrocen klimatskim prilikama u skladu je sa zapažanjima B. Covica da je negdje tijekom VIII. stoljeca prije Krista nastupila promjena ciji su nam uzroci nepoznati.

Na našem prostoru, kao i u bližem susjedstvu, nisu utvrdeni nikakvi naseobinski nalazi ostataka materijalne kulture iz starijeg željeznog doba. Stoga se na sadašnjem stupnju istraživanja može konstatirati da je došlo do diskontinuiteta naseljenosti. Što se to zapravo zbilo u tom razdoblju teško je pretpostaviti, ali je cinjenica da tragovi naseljenosti nedostaju. Takvo stanje je posebno zanimljivo usporedujuci ga s ostalim prapovijesnim razdobljima, koja, u manjem ili vecem stupnju, imaju nalaze ostataka materijalne kulture koji potvrduju naseljenost Bosanske Posavine od prapocetka do starijeg željeznog doba. Vjerojatno ce nova istraživanja potvrditi ili opovrgnuti autorovu pretpostavku da su klimatske promjene prouzrocile diskontinuitet naseljenosti na širem podrucju Bosanske Posavine.


6. RAZDOBLJE MLAĐEGA ŽELJEZNOGA DOBA

Mlade željezno doba (latensko) usko je povezano s prodorom Kelta u Panoniju. Podrucje Bosanske Posavine nalazilo se pod utjecajem Kelta, posebice poslije 260. godine prije Krista. Na temelju ostataka materijalne kulture keltskog obilježja može se zakljuciti da se u drugoj i trecoj fazi keltskih utjecaja povecao broj nalaza s keltskim obilježjima na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine, a posebno u krajevima pokraj Save. Sivu keltsku keramiku, koja je, izmedu ostaloga, utvrdena na više nalazišta u Bosanskoj Posavini, ne bi se smjelo uzeti kao dokaz o prodoru Kelta u te krajeve, nego samo kao dokaz o uspostavljanju izvanredno dobrih veza s Keltima u Panoniji. Domorodacko stanovništvo je moglo preuzeti odredene tipove keltskoga posuda i loncarsko kolo, a što je izgleda bio slucaj u sjevernoj Bosni. Osim toga, keltska keramika je mogla na to podrucje dospjeti i trgovinom. Z. Maric dopušta da su Kelti, možda, upadali u sjevernu Bosnu kao i odredenu infiltraciju keltskog življa, ali da to podrucje nisu osvojili niti se tamo nastanili tako da etnicko jedinstvo tih krajeva nije bilo poremeceno.
F. Papazoglu odredila je uže podrucje Bosanske Posavine, od ušca rijeke Bosne do Brckoga, kao i uže podrucje sjevernoga dijela Semberije, kao krajnji geografski prostor što su ga nastanjivali Skordisci.
Dolaskom Kelta u naše krajeve nastale su znatne promjene društvenoga i gospodarskoga obilježja. Posebno obilježje dali su keramickoj proizvodnji, koja se zbog vrsne izradbe nametnula, ne samo autohtonom življu, nego se uspjela održati, u odredenoj mjeri, i u rimsko doba u našim krajevima pa je znatnije utjecala i na razvitak rimske provincijske keramike. Tradicionalno siva keramika, u povijesnom razdoblju, pronalazi nove oblike kao i nove nijanse boja, posebno, mrko žutu i mrko crvenu. Na keramickom posudu sive boje iz posljednje epohe prije Krista nisu vidljivi tragovi loncarskog kola, medutim, na posudu izradenom u prvom i drugom stoljecu poslije Krista, s unutrašnje strane posuda postoje izraziti tragovi loncarskog kola.


LATENSKI LOKALITETI


Živkovica Brdo - DONJA MAHALA

Literatura: B. Nedic: Kratka poviest župe, crkve i samostana toliškog, Pecuh 1887., str. 11; M. Mandic: Rezultati otkapanja neolitskog naselja u Donjoj Mahali kod orašja na Savi, Glasnik Zemaljskog muzeja, XXXIX. (1927), str. 204; M. Kosoric: Brdo - Donja Mahala kod orašja praistorijsko naselje, Arheološki pregled, X. (1968), str. 48-49: M. Kosoric: Rezultati zaštitnog iskopavanja na lokalitetu Brdo u Donjoj Mahali kod orašja, Clanci i grada za kulturnu istoriju istocne Bosne, VIII. (1970), str. 41-43+T. IV.

Lokalitet se nalazi na imanju obitelji Živkovic iz Donje Mahale, sjeverno od ceste Orašje - Bosanski Šamac. Svojim brežuljkastim oblikom u ravnicarskom podrucju istice se nad ostalom okolicom. Na taj lokalitet prvi je u literaturi ukazao krajem prošlog stoljeca fra Bono Nedic. U kratkoj monografiji toliške župe spominje na njezinom prostoru tri starinske znamenitosti, izmedu kojih je i lokalitet Živkovica Brdo, o kome piše: Jedna je humka u selu D. Mahali, poznata pod imenom vlasnika njezina «Živkovica brdo». Da li je na ovoj humki bila kakva tvrdava, to se ne zna, samo se suditi more, da potjece još od Rimljanah, jer se na njoj izaraju Rimski novci ….. Oko ove humke imaju duboki obkopi, te se je mogla i voda napustiti. Prilikom arheoloških iskopavanja na neolitickom lokalitetu Kucišta u Donjoj Mahali 1926. godine, izvršeno je probno iskopavanje i na lokalitetu Živkovica Brdo. Tom prilikom su pronadeni ulomci posuda i ostaci ljudskih kostiju. Na temelju otkrivenih nalaza Mandic je zakljucio da Brdo nije u prethistorijsko doba stajalo ni u kakvoj vezi s Kucištima, jer iskopani predmeti potjecu od rimskog doba do srednjeg vijeka. Muzej istocne Bosne u Tuzli izvršio je 1968. godine rekognosciranje lokaliteta i tom prilikom je utvrdeno da nalazi keramike pripadaju latenskom periodu te da je lokalitet oštecen agrikulturnim radovima.
Godine 1968. izvršena su na tom lokalitetu manja sondažna iskopavanja. Tom prilikom nisu utvrdeni nikakvi gradevni ostaci, ali je utvrdeno da je kulturni sloj u gornjem dijelu poremecen kasnijim ukopavanjem grobova kao i kopanjima novijeg vremena prilikom obrade i niveliranja zemljišta. Od keramickog posuda najbrojnije su zastupljeni ulomci sivih zdjela. Posude je izradivano na loncarskom kolu i slobodnom rukom. Ukrašavanje je izvodeno uglacanim paralelnim cik-cak linijama, naljepljivanjem plasticne trake na kojoj se nalaze otisci prstiju i nokta. Keramicki nalazi imaju boju od sive do crne, a pronadeni su i primjerci grafitirane keramike.
Na temelju prikupljenih ostataka materijalne kulture, M. Kosoric je zakljucila da se radi o naselju na kojemu je život trajao duže. Na takav zakljucak upucuje keramicki materijal, koji u cjelini predstavlja dvije kronološki izdvojene grupe. Uzimajuci u obzir tipološku analizu keramickih nalaza, autorica je zakljucila da su u tom naselju živjele dvije etnicke grupe. Pored starosjedilackoga stanovništva, tijekom kasnog latenskoga perioda, na tom lokalitetu živjela je nova etnicka grupa koja je pripadala keltskim plemenima. Poznato je da su Skordisci podizali svoja naselja i utvrdenja uz naselja domorodaca. Keltska opida su utvrdena mjesta na prirodnim uzvišenjima, a ponekad su opasana i jarkom.
Prilikom rekognosciranja i arheološkog iskopavanja, cini se da nisu utvrdeni opkopi, ali se može držati pouzdanim da su oni postojali još krajem prošlog stoljeca. Prema tome, lokalitet Živkovica Brdo po svojim vanjskim obilježjima (povišeni položaj, opkopi u koje se mogla voda pustiti) mogao je biti keltski opidum. Buduci da arheološka iskopavanja nisu nastavljena, nije moguce donijeti, što bi bilo vrlo zanimljivo, pouzdanu prosudbu o starosjedilackom narodu i njihovom odnosu prema keltskim doseljenicima, ukoliko je, uopce, tocan i dovoljno utemeljen zakljucak M. Kosoric da su na tom lokalitetu istodobno živjeli starosjedioci i keltski doseljenici.

Na prostoru toliške župe pouzdano su izdvojeni arheološki nalazi u Donjoj Mahali iz latenskog razdoblja. Na širem prostoru postoji nekoliko lokaliteta koji potvrduju naseljenost Bosanske Posavine u latenskom razdoblju. Osim toga, postoji desetak lokaliteta za koje se može pretpostavljati, prema površinskim nalazima keramike, da pripadaju latenskom razdoblju. Uzimajuci u obzir i numizmaticke nalaze grckog i rimskog novca od IV. stoljeca prije Krista koji zacijelo potvrduju robno novcanu razmjenu na tom prostoru, može se govoriti o prilicno dobroj naseljenosti, posebice u odnosu na starije željezno doba
Ostaci materijalne kulture latenskog razdoblja u Bosanskoj Posavini imaju izrazita keltska obilježja, medutim, u kojem stupnju su Kelti bili i etnicki nastanjeni za sada se ne može konacno i potpuno odgovoriti buduci da još nije pouzdano utvrden prostor Skordiska u Macvi, Semberiji i Posavini, tj. je li prostor Semberije bio periferni ili sastavni dio maticnog podrucja Skordiska. Osim toga, nije razrješen pocetak naseljavanja u latenskom razdoblju nakon diskontinuiteta naseljenosti starijeg željeznog doba. Keltska obilježja zadržala su se na keramici pronadenoj na antickim lokalitetima u Vidovicama, Grebnicama, Tišini, i još nekim drugim lokalitetima na užem prostoru Bosanske Posavine.

II. ANTICKO RAZDOBLJE

Rimljani su vodili dugotrajne ratove na ilirsko-panonskom podrucju. Posebno je znacajno posljednje vojevanje protiv udruženih dalmatinskih i panonskih plemena od 6. do 9. godine (nakon Krista) poznato i kao Bellum Batonianum.
Nastupom rimske vlasti i teritorijalnim podjelama Bosanska Posavina je pripala najprije Panoniji, zatim Donjoj Panoniji (107. godine), i konacno, 293. godine pokrajini Pannonia Secunda (Inferior Sirmiensis).
Opcenito uzevši, sjeverni dio Bosne cini cjelinu s Panonijom, zapravo, pripada perifernom južnom dijelu panonskog podrucja. Analizom arheološkog materijala utvrdena su dva podrucja: sjeverno i južno. Podrucje sjeverne Bosne ima panonska obilježja najmanje 12 stoljeca prije konacnog zauzeca tih krajeva sa strane Rimljana, tj. u arheološkom smislu valja ga vezati za sjeverno (panonsko) podrucje.
Prema tome, cini se da su Rimljani prilikom razgranicavanja uzimali u obzir etnicka obilježja u pokrajinama Dalmacije i Panonije, pa stoga granica nije išla Savom, nego znatno južnije.


1. LOKALITETI ANTICKOG RAZDOBLJA

1. Bjelike - MATICI

Na lokalitetu Bjelike u Maticima, na zemljištu Pave Draganovica, površinski su utvrdeni nalazi ulomaka rimske keramike i opeka. Buduci da lokalitet nije istraživan, može se samo pretpostavljati da on nagovještava naseljenost u Maticima u antickom razdoblju.


2. Gradic - MATICI

Literatura: A.Benac: Neolitski telovi u sjeveroistocnoj Bosni i neki problemi bosanskog neolita, Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, A, XV.-XVI. (1960-1961), str. 43-46.

Na neolitickom lokalitetu Gradic, prilikom arheološkog iskopavanja utvrden je, izmedu ostalog, i jedan skeletni ukop u zapadnom dijelu sonde na dubini od 90 cm, a pripadao je muškarcu srednjih godina. Pokojnik je bio položen na leda, ruke je imao prekrižene na grudima, orijentacija: istok- zapad. U blizini se pronašlo nekoliko ulomaka posude izradene na loncarskom kolu. Benac, koji je vodio iskopavanje, datirao je taj ukop u kasnoanticko razdoblje iznoseci i pretpostavku da je Gradic u to doba, vjerojatno, korišten za nekropolu te da su stoga i slojevi u probnoj sondi bili poremeceni. Na temelju nepotpunih podataka može se samo pretpostavljati da je stanovnicima antickog lokaliteta u Bjelikama, cine se, Gradic služio kao groblje.


3. Manželjski grad - DONJA MAHALA

Literatura: B. Nedic: Kratka povijest župe, crkve i samostana toliškog, Pecuh 1888., str. 119;K. Patsch: nahodaji novaca, Glasnik Zemaljskoga muzeja, XIV. (1902), str. 408: D. Segejevski: Ad Basante, Glasnik zemaljskog muzeja, XIII. (1958), str. 62; Đ. Basler: Arhitektura kasnoanalitickog doba, Sarajevo 1972., str. 58; M. Babic: Istraživanja ostataka antickog naselja u Vidovicama, Clanci i grada za kulturnu istoriju istocne Bosne, XIII. (1980), str. 132 i zemljovid: anticka nalazišta uz desnu obalu rijeke Save, str. (135).

Na arheološke nalaze na lokalitetu Manželjski grad prvi je ukazao fra Bono Nedic 1888. godine. Taj lokalitet on naziva Cosino brdo ili Repovac. Prema Nedicu, tamo se nalazilo rimskog novca, zemljanog i bakrenog posuda te opeka.
Patsch je pretpostavljao da je Repovac bio kasnoanticki kaštel i naziva ga Repovac grad. Medutim, austrijska administracija zabilježila je taj lokalitet u katastarskim knjigama kao Manželski grad, stoga se u literaturi susrecu tri naziva istog lokaliteta: Cosino brdo, Repovac i Manželjski (Manželski) grad.
Sergejevski opisuje taj lokalitet kao malo uzvišenje, 50 do 60 metara u promjeru s ostacima neke zgrade, burgusa? Na lokalitetu se nalazi rimska keramika, a pronašao se i novac Konstancija Chlora.
Basler drži taj lokalitet burgusom, pripominjuci da su to bile male utvrde koje su se nalazile na važnim mjestima uz kopnene i vodene putove, a sastojale su se od zidanog tornja i služile kao stražarnice.
Na lokalitetu su utvrdeni temelji masivno gradenog objekta od kamena. Mjesto je bilo u funkciji od kasnog III. do VI. stoljeca, a cini se i nakon toga. Lokalitet je znatno uništen erozijom savske obale, zatim dugotrajnim obradivanjem zemljišta koje je ocišceno od ruševina gradevnog materijala, a rubovi opkopa su poravnjeni. Prilikom oranja nalazi se gradevni materijal: opeka, kamen, ali i nalazi rimske keramike. I pored raznodobnog arheološkog materijala: antickog i srednjovjekovnog, što je vrlo korisno za upoznavanje kontinuiteta naseljenosti, lokalitet do sada nije arheološki istraživan.


4. ORAŠJE

Literatura: D. Sergejevski: Ad Basante, Glasnik zemaljskog muzeja, NS, XIII. (1958), str. 262: M. Babic: Istraživanje ostataka antickog naselja u Vidovicama, Clanci i grada za kulturnu istoriju istocne Bosne, XIII. (1980), str. 132 (135)

Tragovi stare kulture na lijevoj obali Save kod orašja, kao i nešto južnije od orašja, uoceni su na zrakoplovnim snimcima. U ulici Uce Trifunovica 6a u Orašju, naišlo se 1950. godine na neke opeke vecih dimenzija i drugacije od današnjih, a bile su na dubini oko 130 - 140 cm. Opeke su navodno bile ugradene u neki plocnik. Osim opeka pronadenih prilikom kopanja temelja za kucu, slicnih nalaza bilo je i drugdje u Orašju. Prema kazivanjima i opisivanju tih opeka, može ih se datirati u rimsko doba.


2. NUMIZMATICKI NALAZI

Zanimanje za numizmaticke nalaze s podrucja Bosanske Posavine može se staviti u vrijeme biskupovanja fra Augustina Miletica (1763-1831). On je bio prvi poznati kolekcionar staroga novca iz Bosne. Tijekom vremena, prikupio je vrijednu zbirku za Franjevacki samostan u Fojnici, medutim, nakon njegove smrti, fra Marijan Šunjic poklanja tu zbirku caru Franji I. Osim toga, numizmaticke nalaze poklanjao je za života i sam Miletic.
Buduci da je podrucje Bosanske Posavine bilo pod jurisdikcijom biskupa Miletica, može se samo pretpostavljati da se u njegovoj zbirci moglo naci i numizmatickih nalaza s našega podrucja.
Stjepan Verkovic bavio se, izmedu ostalog, prikupljanjem, kupovinom kao i prodajom staroga novca. Kroz njegove ruke prošlo je najmanje pet do šest tisuca primjeraka staroga novca, ako ne i znatno više. Medutim, on nije vodio posebnu evidenciju o nabavljanju i prodavanju tih starih novaca. Iako je bio Posavljak, ne može se pouzdano utvrditi je li prikupljao i prodavao novce iz svog zavicaja.
Da se odredeni broj numizmatickih nalaza s podrucja Bosanske Posavine ne samo sacuvao, nego da je ostalo poznato i mjesto nalazišta, posebno su zaslužna dvojica posavskih franjevaca: fra Grgo Došen i fra Ilija Oršolic.


NUMIZMATICKA NALAZIŠTA

1. DONJA MAHALA

Literatura: B. Nedic: Kratka povijest župe, crkve i samostana toliškog, Pecuh 1888, str. 11; D. Sergejevski: Ad Basante, Glasnik Zemaljskog muzeja, NS, XIII. (1958), str. 262.

Na podrucju Donje Mahale pronadeno je više pojedinacnih nalaza rimskog novca. ukazujuci na starinske znamenitosti krajem prošlog stoljeca, fra Bono Nedic spominje lokalitet Živkovica brdo u Donjoj Mahali, navodeci da se tamo izoravaju Rimski novci, od kojih sam je pohranijo dva u našoj numizmatiki Đakovackoj - sad Pecuvskoj.
Spominjuci drugi arheološki lokalitet Repovac, Nedic piše da se i tamo nahodilo Rimskih novacah. Takoder i D. Sergejevski navodi da je na tom lokalitetu pronašao broncani novcic: CONSTANTIVS CHLORUS
U numizmatckoj zbirci Franjevackog samostana u Tolisi cuvaju se sljedeci numizmaticki nalazi iz Donje Mahale:
- NERO ANTONIUS;
- AUGUSTUS;
- OCTAVIANUS:TRIUMVIR;
- ANTONIUS et OCTAVIANUS:TRIUMVIR;
- OCTAVIANUS CAESAR;
- TIBERIUS, tri primjerka;
- NERO AUGUSTUS, aureus.



2. UGLJARA

U Ugljari su pronadena dva pojedinacna nalaza:
- TIBERIUS;
- CALIGULA


3. MATICI

U tom mjestu pronadena su tri pojedinacna nalaza:
- NERO AVGUSTVS, dva novcica;
- NERO IMEPRATOR PRO IUDEA.


4. TOLISA

Literatura: K. Patsch: Nahodaji novaca, Glasnik Zemaljskog muzeja, XIV. (1902), str. 425.
U Tolisi je pronadeno i sacuvano najviše pojedinacnih nalaza antickog novca koji pripadaju jednom dužem vremenskom razdoblju. To su novci:
- APOLLONIA, drahma;
- DYRRHACHIUM, drahma;
- DENAR;
- CARISIA;
- CLAUDIUS I. (tri primjerka);
- NERO, aureus;
- HADRIANUS;
- MARCUSAURELIUS;
- ELAGABAL;
- CONSTANTIUS I;
- CONSTANTINUS I;
- CONSTANTINUS II;
- VALENS;
- IUSTINIANUS I



Pojedinacni numizmaticki nalazi u neposrednoj blizini toliške župe potjecu iz Boka, Oštre Luke, Grebnica, Domaljevca, Tramošnice,Vidovica. Osim toga, u Vidovicama je pronadena ostava rimskog novca iz IV. stoljeca iz koje se sacuvalo 2.528 bakrenih novcica, u Oštroj Luci pronadene su tri ostave koje su vjerojatno zakopane 254. godine u strahu pred provalom Gota.


3. POLITICKE PRILIKE U DRUGOJ POLOVICI IV. STOLJECA

U doba carevanja Valentinijana I. (364-375) i Valensa (364-378) barbari u znatnom broju provaljuju na podrucje Carstva. Pojedine skupine barbara upadaju organizirano, uglavnom radi pljackanja. Sarmati su 374. godine prodrli do Sirmiuma. Huni provaljuju na podrucje Panonije 375 godine, a prema krajevima donjeg Dunava istodobno krecu Zapadni Goti. Poslije Valensove pogibije u bitci kod Handrianopola zavladao je novi strah zbog upada i pustošenja. Nakon što je opustošena Mursa (378) vihor seobe naroda zahvaca i podrucje južno od Save. U veljaci 380. godine, u Panoniju su upali Greutungi pod Alatheusom i Saphraxom. Kovnica novca u Sisciji prestaje s radom 387. godine. Slanje novca u pojedina podrucja vec je od ranije bilo poremeceno. Posljednji novci slani su u današnju Bosnu, uglavnom, za vrijeme cara Gracijana (367-383).
O teškim prilikama u Panoniji slikovito kazuje sv. Jeronim u pismu što ga je 396. godine uputio svom prijatelju Heliodoru tužeci se kako je strašno i govoriti o nedacama, pljackama, razbojstvima i prolijevanju krvi koje vec preko dvadeset godina traju na širem prostoru. Nemirna i nesigurna vremena te opca prestrašenost navele su znatan broj imatelja vece sume novca na njegovo privremeno zakopavanje u zemlju. Ostave novca iz druge polovice IV. stoljeca po koje se nisu vratili njihovi vlasnici upucivale bi na stradavanja stanovništva pa tako i vlasnika zakopanog novca. U tim prijelomnim vremenima zakopana je i ostava u Vidovicama. Iako nije moguce utvrditi kada je tocno zakopana, može se okvirno pretpostaviti da je zakopana izmedu 367. i 379., možda izmedu 374. (sarmatski prodor u Sirmium) i 379. (prije nego je Teodozije postao carem), tj. u doba provala Sarmata, Huna i Zapadnih Gota.
Mursa (Osijek) je opustošena 378. godine a buduci da su pustošena i pljackana široka podrucja, a po ostavu u Vidovicama više nije došao njezin vlasnik, može se pretpostavljati da je on stradao, a isto tako da se i anticko naselje u Vidovicama u cjelini našlo na udaru pljackaša.

Arheološki nalazi iz antickog doba utvrdeni su u Maticima (Bjelike, Gradic), Donjoj Mahali (Manželjski grad), Orašju, Tolisi, Ugljari te u bližoj okolici kao u: Tišini, Grebnicama, Vidovicama. Osim toga, utvrdeno je i šest ostava rimskog novca na prostoru sadašnjih naselja: Oštra Luka (tri ostave), Obudovac, Vidovice i Brcko. Takoder su brojni i pojedinacni numizmaticki nalazi utvrdeni na prostoru današnjih naselja: Vidovice, Bok, Oštra Luka, Domaljevac, Grebnice, Tramošnica.
Anticki lokaliteti Bjelike u Maticima, Manželjski grad u Donjoj Mahali, te arheološki nalazi u Orašju nisu strucno istraživani i stoga ne pružaju dovoljno podataka za prosudbu, medutim, oni potvrduju naseljenost toga prostora u antickom razdoblju. Anticko nalazište u Vidovicama u znatnoj mjeri je uništeno promjenom savskog toka i kasnijim erozijama savske obale. Prvotna crkva sv. Vida nalazila se na antickoj nekropoli a to se mjesto sada najvjerojatnije nalazi negdje u koritu rijeke Save, a ne na mjestu sadašnjeg kulturnog središta sv. Vida u Vidovicama. U Grebnicama je sacuvan kontinuitet sakralnog prostora odredenog za ukopavanje umrlih kroz dugi niz stoljeca, vrlo vjerojatno se na anticku nekropolu nastavilo srednjevjekovno, a na srednjovjekovno sadašnje suvremeno groblje s crkvom. Ime sadašnjeg mjesta Grebnice potjece, cini se, upravo od groblja iz antickog doba. U mjestu je takoder sacuvana predaja o starini njihova groblja, a katkada se ono naziva i rimskim.
Istraživanja na antickoj nekropoli u Vidovicama nedvojbeno su utvrdila spaljivanje pokojnika i niz drugih pojedinosti o pogrebnim obredima i obicajima.
Uzevši u cjelini, utvrdeni ostaci materijalne kulture ukazuju na dobru naseljenost u anticko doba, a jedino mjesto koje bi nam bilo i po imenu poznato, Ad Basante, cini se da je bilo u Basutskoj, a Saldis u Brckom.

ZAKLJUCAK

Služeci se raspršenim podacima u raznorodnoj literaturi: arheološkoj, povijesnoj, etnografskoj i drugoj, te arheološkim nalazima iz Muzejske zbirke Franjevackog samostana u Tolisi, zavicajne zbirke u Brckom i Arheološke zbirke u Vidovicama, rezultatima arheoloških istraživanja u Vidovicama, usmenim kazivanjima, osobnim terenskim istraživanjem predlažem rekonstrukciju naseljenosti na prostoru toliške župe od prapocetaka do kraja antickog razdoblja.
Prapoceci naseljenosti na podrucju toliše župe datiraju se u mlade kameno doba, a potvrdeni su nalazima u Donjoj Mahali i Maticima. Uzimajuci u obzir i ostala nalazišta u Bosanskoj Posavini može se zakljuciti da je taj kraj u neolitickom razdoblju bio dobro naseljen. ostavljajuci po strani nesuglasja znanstvenika o propasti neoliticke civilizacije i genezi eneolitičkih kultura (autohtona evolucija i migracijska sastavnica), uzimajuci u obzir poznate cinjenice na sadašnjem stupnju istraženosti Bosanske Posavine, autor drži da su migracije (usko povezane uz poznatu indoeuropsku seobu) dovele do etnickih i kulturnih promjena. Za osporavane nalaze iz ORAŠJA, pretpostavljam, da vrlo vjerojatno potjecu s eneolitickog naselja u Donjoj Mahali, tj. da su se bakreni predmeti mogli naci u posjedu vlasnika iz broncanog doba koji ih je vjerojatno pored opasnošcu zakopao sve zajedno na jednom mjestu.
Pripadnici kulture polja sa žarama naselili su sjevernu bosnu posljednjih stoljeca drugog tisucljeca prije Krista. Ostave kasnog broncanog doba po svoj prilici, ukoliko te ostave držimo zakopanim blagom, indiciraju i odredena stradanja domorodackog žiteljstva.
Starije željezno doba je jedino prapovijesno razdoblje iz kojega nije poznat nijedan pouzdano utvrdeni lokalitet na prostoru Bosanske Posavine te autor pretpostavlja da je do diskontinuiteta u naseljenosti na širem podrucju došlo zbog klimatskih promjena.
Mlade željezno doba., latensko, pruža sasvim drukciju sliku. Osim nalazišta u Donjoj Mahali, poznato je još osam naseobinskih lokaliteta u Bosanskoj Posavini. Laetnsko razdoblje završava velikim društvenim i politickim promjenama. Otpor domorodackog stanovništva rimskom zauzecu nakon dugotrajnih borbi je slomljen 9. godine.
U Bosanskoj Posavini utvrdeno je tridesetak lokaliteta u 22 suvremena naselja s nalazima materijalne kulture antickog obilježja, a s podrucja toliške župe to su nalazi u Maticima i Donjoj Mahali. Tim nalazima valja pribrojiti i numizmaticke nalaze iz Donje Mahale, Matica i orašja, Tolise, Ugljare kao i nalaze u najbližem susjedstvu od kojih su posebice znacajni nalazi u Vidovicama i Grebnicama.
Pojedinacni nalazi antickog novca utvrdeni su u više od dvadeset suvremenih naselja.
Uzevši u cjelini, arheološki nalazi potvrduju naseljenost Bosanske Posavine od neolitika pa do kraja antickog razdoblja, s izuzecem starijeg željeznog doba. Arheološki nalazi od neolitika pa do kraja antickog razdoblja utvrdeni su na prostoru suvremenih naselja:

- Donja Mahala (neolitički, eneolitcki, broncanodobni, latenski, anticki, srednjovjekovni);
- Matici (neolitički, anticki);
- Orašje (eneolitički, anticki);
- Ugljara (anticki);
- Tolisa (anticki)
- Vidovice (nagoviješteni neolitički, broncanodobni, anticki, neodredeni);
- Gornja Slatina (neolitički, eneolitički, anticki);
- Tramošnica Gornja i Donja (neolitički, roncanodobni, anticki);
- Oštra Luka (nagoviješteni neolitički, anticki);
- Bok (nagoviješteni neolitički, anticki);
- Domaljevac (anticki);
- Grebnice (anticki, neodredeni, srednjovjekovni);
- Kopanice (anticki, neodredeni, srednjovjekovni);
- Tišina (anticki).

Utvrdeni pogrebni obicaji i obredi na antickoj nekropoli u Vidovicama potvrduju da je tamo živjelo autohtono stanovništvo koje je cuvalo stare prapovijesne tradicije. Na podrucju toliške župe i bliže okolice dokumentirana je naseljenost kroz prapovijesna razdoblja i anticko doba izuzimajuci razdoblje starijeg željeznog doba.

[perun]

Brilijantno objasnjeno kao sa univerzitetskog predavanja, ali sta raditi kad dodjete u kontakt sa tim stvarima. Naprimjer ja sam prije dvije godine boravio pecajuci na Savi i uvjerio se da je ona prebogata. Te godine vodostaj u toku ljeta je bio izrazito mali i svjetlo dana ugledali su mnogobrojni sprudovi a na njima keramike od crvene sive crne i itd kao i veca kolicina ljudskih i zivotinjskih kosti. One su bile crne i kao okamenjene. Samo u to gledas pa se covjek pita sta odakle i sta sa tim. Kako bi se sad moglo odrediti odakle je to voda mogla tu nasukati, i potraziti neke ozbiljnije predmete. Ujedno bih pitao dali bi se mogao naci ovakav tekst za procitati o podrucju sjeveroistocne Bosne konkretno Vlasenica, Srebrenica, Zvornik.

Pozdrav Perun Izvinjavam se sto nisam do sada odgovorio na postavljeno pitanje,nisam skoro dva meseca posecivao forum,pa mi je sada tesko da se snadjem,jer ima puno toga napisano.Treba to sve naci.
Sta raditi kad covek dodje u kontakt sa tim stvarima.Iskreno da ti kazem ni sam nisam o tome razmisljao.Mislim ipak da je najbolje kada covek naleti na tako nesto da to pokupi i odnese kuci i jednostavno napravi sam svoju kolekciju.Poslozi to sve lepo u staklene vitrine.Izlazem naravno svoje misljenje i ono sto bih ja uradio kao veliki zaljubljenik u arheologije.Druga mogucnost je odneti arheolozima,sto sdruge strane mislim da je gubljenje vremena.Svega toga imaju oni na pretek,neznaju ni oni sami sta ce sa tim.A kad jos covek pogleda kako grana arheologije radi kod nas,onda je to po mom misljenju samo gubljenje vremena.
Sto se tice odakle to bas na tom mestu,e to je pitanje veruj mi veoma tesko.Keramika na sprudovima.Mozda sa nekog potopljenog broda.Ili mozda je tu nekada pre 1000g bilo naselje......Usled klimatskih promena i uslova i sama reka je mozda promenila tok i sve to potopila..Ako zelis i ako se ozbiljno bavis ovim hobijem da vise saznas onda bi prvo trebao da otkrijes kom vremenu pripada keramika i koliko je stara.Pa kad to saznas onda krenes u potragu sta se na tom mestu nalazilo u to vreme iz kog potice keramika...........i tako korak po korak.Sto u svemu tome je potrebno puno vremena,truda i rada.Najprostiji odgovor je donela voda.Ali takav odgovor po meni je nerealan i nepotpun.Kao sto bi na primer bilo pitanje odakle piramide u Americi i na jos nekim drugim kontinentima.A znamo da je kolevka piramida i faraona bio Egipat.
Ima tu puno toga jos neotkrivenog i nama jos uvek nepoznatog...
Sto se tice pitanja u vezi podrucja koje tebe zanima,moram prvo da potrazim po mojoj arhivi i literaturi,pa ako uspem nesto da pronadjem ubacicu na forum.......

[perun]

Hvala na odgovoru, ja sam to onako usput pitao, covjeku je interesantno kad se nadje u takvoj prilici. U prvi mah sam pomislio gdje sam dosao kad sam vidjeo silne ljudske kosti, ustvari ostale su najvece karlicne i butne. Ali kad sam obratio paznju tu je bilo svakakve keramike od crno sive koja je prosto uradjena te crne koja je glatka da bi na kraju bilo i crvene debelih i tankih zidova. Neke vece komade sam ponjeo kuci pa kad budem u prilici postavicu na sajt da vidite, i moj zet ronilac u vodi je pronasao jedan probuseni rog. Tu je inace jako visoka obala tad u odnosu na vodu sigurno je bila visoka oko 8 do 10m. Po keramici bilo je i komadica za koje bi rekao da pripadaju rimu. Ako budete u prilici pogledajte dali imate sta o Istocnoj Bosni znaci podrucje od Semberije Drinom do Vlasenice.