TROJA (sve na jednom mjestu)

[Grga]

Amfiteatri obično nisu građeni bez jednog dodatka, koji nije u sastavu objekta, već malo udaljen, a zove se slavoluk. Kažu i da su slavoluci odraz praktičnog rimskog duha. Okomita konstrukcija, uz svod i kupolu, izum je rimskih graditelja, koji im je omogućio da stvore takve monumentalne građevine, kao što su Koloseum i samo je rimski umjetnik mogao inženjersku konstrukciju izdvojiti od njezine funkcije i pretvoriti je u spomenik. Prvi slavoluci bili su jednostruki, kasnije su se počeli pojavljivati trostruki lukovi, jedan veći središnji i dva manja
sa strane. Taj je oblik, zbog stabilnosti, zahtijevao veći i viši vijenac. Najčešće su bili smješteni na važnim gradskim točkama, ulazu u grad ili blizu amfiteatra. Ponekad, kao u Timgadu u Alžiru, u gradskim su se zidinama nalazili otvoreni slavoluci koji su u razdoblju mira imali ulogu gradskih vrata.

Po svome izgledu, trijumfalni luk prijelazni je oblik između skulpture i arhitekture. U većini slučajeva to je monumentalni ulaz koji ne vodi u neki zatvoreni prostor, već je sagrađen neovisno o drugim građevinama. Naravno da mali slavoluci postoje i na amfiteatrima. Većina otvora ili prozora, po mišljenju znanstvenika služe zbog ''osvjetljenja'' unutrašnjosti, ali tu za mene nema logike. Još manje su mi logična kamena sjedišta gledališta, koja su obično izgrađena do pola visine amfiteatra, uz napomenu da je pulska Arena visoka 38, a rimski Koloseum 48,5 metara. Elipsasti zidovi bolje sačuvanih amfiteatara imaju tri kata prozora oblika slavoluka, iznad njih još poneki red kvadratnog oblika, a nasamom vrhu vodoravne, uske ''rupe''…

Dugo mi nije bilo jasno zašto je to tako sve dok, opet kao elektroničar, nisam počeo shvaćati genijalnost ovih građevina. Ne, nisu to gradili stari Rimljani, već naslijedili od drugih puno starijih stanovnika. Bio sam jedino ispod slavoluka Sergijevaca ili Zlatnih vrata u Puli i znatno manjeg u Saloni, pa zaslužuju više pažnje, barem u mojim očima. Pulska Arena je izvornog oblika, najbolje sačuvana od svih drugih u svijetu i kod nje sam shvatio najvažniji podatak za svoju teoriju.

[Grga]

Ne bi me iznenadilo da su negdje blizu Salone i temelji velikog slavoluka. Sve u svemu odabrao sam motive koji su mi potrebni za dvije šašave teorije. Slavoluk u Puli, kao i mnoštvo drugih, bili su ''uređaji'' za navigaciju letećih objekata opisanih u mnogim epovima, pa i u Bibliji. Zašto tako mislim? Elektroničari znaju čemu služe, kako izgledaju i od kakvog materijala su današnji transformatori, odnosno pojačala električnog napona, ali i elektromagnetnog signale, stoga su i slavoluci za slične potrebe namjenjeni. Ne želim nikoga previše zamarati elektronikom, ali moram efekat pokazati na ilustraciji. Oko ovakvog metalnog elementa, bio on prirodni magnet ili umjetni, uz dodatak žice s električnom stujom stvara se magnetno polje, koje može imati veliki domet, ovisno o veličini metala i jakosti dodane energije. Nikola Tesla je eksperimentirao ovim efektom i dokazao da postoji signal koji se može uloviti antenom, te iskoristiti i prilagoditi svojim potrebama. Naši davni preci koristili su se tehnologijom koja je današnjoj genaraciji veliki misterij. Za nekadašnje leteće objekte, koje je biblijski prorok Ezekijel zvao ''vatrenim utvarama'', a mi zadnjih pedesetak godina neidentificiranim letećim objekima (NLO), slavoluci su služili kao navigacijski uređaji
pomoću kojih su vozači ovih ''letjelica'' bez problema mogli spustiti se na bilo koju željenu lokaciju.

Amfiteatri i slavoluci obično si crvenkaste boje što jasno upućuje da su građeni opekom i betonom punim željeznog oksida, koji se nalazi u tlu, šljunku i granitnim stijenama i dobri su vodiči elektromagnetnog signala. Nisu samo amfiteatri i slavoluci bili elektronske ''mašine'' već i piramide - kao energane i megalitski obelisci - kao navigacija.

Zanimljivost starog grada Arlesa je, kako uvjerava znanost, drevni ''egipatski'' obelisk, visok 15 metara, a premješten je s lokacije još starijeg Arlesa iz današnjeg amfiteatra. Piramide i obelisci imaju istu namjenu kako u dalekoj prošlosti, tako i danas. Najbolji primjer je mali otvor u piramidi i bakreni dodaci, otkriveni specijalnim robotiziranim vozilom, koji je snimio zanimljivu fotografiju, već objavljenu u poglavlju o piramidama.

Piramide su još u prvobitnoj funkciji, ali mislim da amfiteatri nisu u jednoj od dvije važne uloge kod svoje prvobitne, specifične izgradnje. Za jednu korist amfiteatara prilično sam siguran, a za drugu samo nagađam, jer su potrebna određena mjerenja da bi bio donekle siguran. Amfiteatri su prilično devastirani, u njima nema dotoka vode, koja je jedan od
glavnih elemenata stvaranja energije, nešto slično današnjim akumulatorima.

Samo poslije ''popravka'' kompletnog amfiteatra i mjerenja stvorene energije mogu se uvjeriti jesam li u pravu. Mislim da bi, kada se u njih pusti voda, opet bili ''benzinske pumpe'' za NLO. Danas se ne koriste iz razloga što postoje i prirodni izvori jeftine energije, bez bilo kakve izgradnje drevnih ''elektrana''. Zvuči šašavo, ali sličan efekt slučajno je primijećen u mojoj bivšoj tvornici radio uređaja u Novoj Gradišci. Kada su vremenski uvjeti bili ''povoljni'', par minuta prije nailaska grmljavinskog oblaka, nas nekolicina ''igrali'' smo se s priključnim konektorima kabla anteni na krovu firme, iz kojih su ''skakale'' vatrene ''iskre'', dužine oko centimetra, a mi smo ih dirali, pomalo ''pržili'' prste na rukama, u čudu se gledali i nismo nikako mogli objasniti što se događa. Čim su počele padati prve kapi kiše nestalo je i ''napona'' na konektorima. Zbog toga NLO često možemo vidjeti u grmljavinskom oblaku, što je više puta snimljeno kamerom, a i Nikola Tesla je to znao prije stotinjak godina...

[Grga]

Zašto mislim da za drugu korisnu svrhu u amfiteatrima nije ni potrebna voda. Možda i treba protok vode, ali prvo se moramo prisjetiti Visokog i tunela Ravne ispod piramidalnog brda nadomak ovog bosanskog gradića. Semir Osmanagić uvjerava da je to zaista piramida, a pošto sam tamo bio par puta i osobno postajem sve uvjereniji u njegovo mišljenje. Osmanagić se fokusirao na mnogobrojne ''negativne ione'' u tunelima ispod Visokog, a ti ''ioni'' su jedna vrsta elektromagnetskog signala, koji se zove Schumann-ova (Šumanova) frekvencija ili rezonancija, a može se izmjeriti instrumentom.

Pedesetih godina 20. stoljeća njemački fizičar Winfried Otto Schumann započeo je istraživanje kojim je htio otkriti ima li Zemlja svoj ''puls'', odnosno frekvenciju. Budući da se negativno nabijena Zemlja nalazi unutar pozitivne nabijene ionosfere, tu mora biti naboj. Bio je u pravu, pa matematički izračunao da između ionosfere i Zemljine površine postoji rezonancijski elektromagnetski val, čija frekvencija iznosi 7,83 Hz (Herca). Otkako svijet postoji, Zemlja svojim elektromagnetskim pojasom zapravo okružuje samu sebe i štiti svasvoja živa stvorenja. Njezina frekvencija snažno i pozitivno utječe ne samo na nas ljude negosve ostale žive organizme. Na nebu iznad Zemlje svakodnevno se stvori oko 2000 grmljavinskih oluja, a u svakoj sekundi zasvijetli oko 50 bljeskova munja. Schumann-ovu rezonancijsku frekvenciju pobuđuje baš to električno pražnjenje munja, u prostoru koji se nalazi između Zemlje i njene ionosfere. Tijekom aktivnosti munja može se izmjeriti specifični atmosferski ritam Zemlje ili frekvencija od 7,83 Hz. Schumann-ova rezonancija je ujedno i frekvencija naših alfa i theta moždanih valova. Ona savršeno odgovara našem biću i upravo je to jedan od razloga zašto smo tako opušteni kada smo u izravnom kontaktu s površinom planeta, odnosno kada smo u prirodnom okruženju. Naš mozak je ''prilagođen'' na alfa i theta valove, pa smo opušteni i osjećamo mir. To je stanje meditacije, smirenja i kreativnosti. Upravo su nam te frekvencije potrebne za regeneraciju stanica i iscjeljenje kojekakvih ''boleština''.

Na veliku štetu za sva živa stvorenja ova frekvencija je narušena intenzivnim tehnološkim razvojem, kao što su mikrovalne pećnice, telekomunikacijski i televizijski signali, satelitske i mobilne antene, mreža elektrodistribucije i mnogi drugi uređaji u modernoj tehnologiji. Vrijednosti na većini lokacija u svijetu danas su između 10 i 16 Hz što znači da više ne živimo u prirodnoj vibraciji. Prosječne koncentracije negativnih iona po kubnom centimetru u stanovima i kancelarijama je od 30 do 50, u gradovima od 100 do 250, selima od 800 do 1 800, u planinama oko 5 000, a u podzemnom labirintu Ravne u Visokom i do 40 000. U prirodnom okruženju najviše iona je u blizini izvora vode, vodopada i rijeka, što je već mjerenjem i dokazano. Osobno sam prilično uvjeren da amfiteatri i slavoluci ''emitiraju'' veliki broj negativnih iona po kubnom centimetru, što bi svakako trebalo izmjeriti, osim ako Osmanagić nije u pravu kod svojih mjerenja. Mislim da je sada jesno zbog čega su u većini amfiteatara ''rupe'' u zidovima i ''čudni'' kanali na sredini. Nitko me ne može uvjeriti da su se u rimskom Koloseumu ubijali iz galija, a preko sredine pulske Arene kanalima odvodili oborinske vode…

[Grga]

Negativnim ionima pripisuje se pozitivan utjecaj na psihološko i opće zdravlje, kod upale grla, kašlja i mučnine, alergija, migrena, napadaja astme, olakšava bol kod artritisa i disanja, regulira kolesterol i krvni tlak, pomaže kod nesanice, ubrzava oporavak od ozljede i operacije, pojačava imunitet, čisti krv i limfe, neutralizira viruse, bakterije i gljivice, poboljšava rad jetre, bubrega i pluća, pomaže pri depresiji i pamćenju, poboljšava koncentraciju, ubrzava zacjeljivanje rana, pomaže kod nateknutih vena, herpesa i hemeroida...

Kao potvrda ovim tvrdnjama su svjedočanstva posjetitelja tunela Ravne. Kod malog procenta njih ne dolazi do poboljšanja zdravstvenih,mentaln ih i energetskih parametara. Osmanagić uvjerava da negativni ioni pomažu i kod smanjivanja rizika od ''korona'' virusa.

Inače virusi su sićušna stvorenja, koja žive između organskog i neorganskog svijeta, vidljiva su samo pod elektronskim mikroskopom, znatno su manji od bakterija, a sastoje se od genetskog materijala (DNK/RNK) i proteinskog omotača. Virusi napadaju samo žive ćelije i koriste njihovu kemijsku građu za reprodukciju i time izazivaju bolesti kod biljaka, životinja i ljudi. Negativni ioni su negativno elektrizirane molekule koje se spajaju s mikroorganizmima, te razgrađuju i viruse i bakterije i gljivice, a što je više negativnih iona, povoljnija je atmosfera za ljude, životinje i biljke. Znanstveno je potvrđeno da negativni ioni pročišćavaju zrak od čestica koje ga zagađuju, a uređaje za ionizaciju zraka već koriste u bolničkim ustanovama.

Na temelju svih navedenih parametara amfiteatri nisu zamišljeni i sagrađeni da bi se u njima ubijali gladijatori, već u sasvim druge svrhe, kao energetsko postrojenje i kao olakšavanje života ondašnjim naraštajima ljudskog roda, meditacijom i popravljanjem zdravstvenog stanja. Evo fotografija još nekih amfiteatara pa razmislite čemu su mogli služiti. Možda vi imate bolju ideju i svoje tumačenje…

U niti jednom amfiteatru, osim Butrinta, nema protoka vode pa ne znam koliku bi količinu negativnih iona mogao izmjeriti instrument, ustvari, ioni nisu uopće ni mjereni, osim u ovom zadnjem - Butrintu. Ne smijem reći koliki je broj po kubnom centimetru, pošto nisam vidio svojim očima, a ne uvjeravam nikoga dok ne vidim. Podatke mi je poslao jedan poznanik pri turističkom obilasku, a količina me prilično iznenadila. Uvjerava da je šetao kompleksom čitav dan, da mu je bilo ugodno i da nimalo nije bio umoran...

[Grga]

Po predanju, Butrint je osnovao Prijamov sin Helen, nakon pada Troje, a ja mislim da je ovaj grad puno stariji. Pogledajte samo od kakvih je megalita građen...

[Vumi]

Iskren da budem ja se divim tvojoj energiji, svaka ti cast

[Grga]

Otok Roda na rijeci Nil u egipatskom glavnom gradu Kairu ima poseban arheološki lokalitet. Nema puno sličnosti s amfiteatrima, ali ako ga pažljivije pogledamo i malo razmislimo sve se očigledno mijenja. Znanstvo i arheologija uvjeravaju da je to drevni mjerač visine vode u Nilu, pa su ga i nazvali „nilometar“. Mislim da nisu baš u pravu, pa ga moram malo usporediti s amfiteatrima?

Nilometar na Rodi je najstarija slična građevina iz tog razdoblja, koja je u Egiptu preživjela izvorni oblik. Njegova je funkcija bila mjeriti vrijeme i vrstu godišnje poplave Nila i regulirati mu vodostaj, a stručnjaci za konstrukciju ''nilometra'' kažu da je sofisticiran instrument, koji radi na principu spojenih posuda.

Sastoji se od bunara, dubine oko 10 metara, a puni se vodom iz Nila kroz tunele iskopane u tri razine. U središtu bunara nalazi se mramorni stupac visok 8.5 metara, šesterokutnog oblika, koji omogućuje lak protok vode kroz unutrašnjost, kako bi se navodno smirila vode na razini mjerenja, do kojeg se silazilo kamenim stepeništem.

Meni su neprihvatljiva tri tunela i središnji mramorni "mjerač" visine vode, jer samo jedan tunel je dovoljan, ako su znali za zakon spojenih posuda, ali opet, možda su tri tunela zaista zbog nekakvog efrkta i potrebna, jer stari majstori nisu bili neiskusni i blesavi. Na mramornom stupu je previše kvadratnih udubljenje istog oblika kao "slot" antene. Antene su i na zidovima pokraj stepeništa, gornji dio građevine iznutra ima oblik slavoluka, a izvana je oblika obeliska i piramide. Mislim da je ova građevina bio odašiljač koji je elektronski slao podatke izmjerenog vodostaja, ali i možda nekog drugog mjerenja, koja niti meni nisu baš za sada jasna. Uglavnom, ovaj "nilometar" nikako nije, niti prije, niti sada - mehanički mjerač visine vode u rijeci Nil...

[Grga]

Ima Pula i Malo rimsko kazalište, jedan je od najvećih i najznačajnijih antičkih spomenika
grada, kao mjesto za održavanje kulturnih i drugih aktivnosti, ali se zbog oštećenosti prestalo
koristiti. Arheološki ostaci Malog rimskog kazališta nalaze se u središtu Pule, na istočnoj
padini Kaštela. Trenutno je turistički manje poznato i nije u funkciji. Građevinska čestica
bogata je arheološkim ostacima nekadašnjeg kazališta koji je djelomično rekonstruiran i
konzerviran u drugoj polovici 20. stoljeća. U središtu lokacije nalazi se kaskadno isklesana
živa stijena na koju su se polagali kameni blokovi nekadašnjeg kazališta, izgrađenog
vjerojatno u prvom stoljeću na padini pulskog brežuljka podno starog Castruma. Taj dio
terena posjeduje visoku povijesnu vrijednost i zauzima znatno veći prostor od onog danas
vidljivog, pošto nisu do kraja završena arheološka istraživanja. Logično je smješten na padini
brežuljka koja ima dobre uvjete za za gledanje predstava, ali ta padine nije bila karakteristika
rimskih već grčkih teatara. Prostor se dijelio na arhitektonsku scenu, gdje su igrali glumci i
svirao orkestar, te gledalište, koje je moglo primiti do 5000 gledatelja.

Mislim da je Pula i šira okolina jedan veliki arheolšoki lokalitet kojeg treba istraživati još puno godina…

U Malom rimskom kazalištu ostali su sačuvani temelji scenske zgrade i dijelovi polukružnog
gledališta koji su arheološki ''rekonstruirani''. Do kazališta danas, kao i nekada, vode Dvojna
vrata za brojno gledateljstvo, barem kako nas uvjeravaju stručnjaci.
Nije mi jasno kako je ''rimsko'' kazalište slično ''grčkom'', a nema velike razlike od sviju
poznatih kazališta, ponekad i termi, kako su već areolozi nazvali ove građevine na cijelom
Mediteranu. Postoje u Malom pulskom kazalištu i kanali za odvod vode, te nekakve ''rupe'' za
koje arheolzi kažu da su bile ''akustična pojačala'', a stručnjaci su ih lijepo poravnali, da bi se
tu opet mogle održavati kojekakve predstave i koncerti. Na kraju će mali teatar postati isti kao
i velika Arena i ne vjerujem da će u bliskoj budućnosti znanstvo shvatiti da su zatrpali jedan
od najvažnijih elemenata graditeljsva, koja su nephodna za funkcionalan rad baš onako kako
je objekat i zamišljen davno prije Rimljana...

https://www.youtube.com/watch?v=QQp00Hpf9BY&t=12s
https://www.youtube.com/watch?v=fs0OF0__aqI

[Grga]

Moja zadnja dva priloga puna su pravopisnih pogreški, pa čak i spominjanja droge, što nema veze s objavama. Molim admina da obriše neprihvatljivi tekst za kojeg nemam pojma kako je ovdje napisan. Ja ga nisam tu stavio...

[Grga]

Nešto u komunikaciji s Njemačkim Jezikom nije dobro riješeno. Možda je objava ''hakirana''...