TROJA (sve na jednom mjestu)

[Grga]

Koliko puta moram ponavljati da bi se uskoro moglo vratiti ''moje'' Panonsko More (možda i jezero). Zato krčim parcelu na Psunju i zidam apartmane...
https://kerchtt.ru/hr/pochemu-izmeni...aetsya-solnce/

[Vumi]

Ko se to nama vratio nakon skoro dvije godine?

[Grga]

Vumi, ja sam skoro svaki dan tu, osim što nisam ''detektoraš'', pa nemam šta pokazati. Pozdravljam tebe, članove i goste, koji prate portal...

[Vumi]

Kada probas prvi put vise neces prestati

[Grga]

I ja sam mislio da znam puno o amfiteatrima, koloseumima ili arenama, kako li se već nazivaju u javnosti, ali kada sam se uhvatio posla da ih malo proučim nakupilo se tu skoro 30 stranica PDF formata i shvatio sam da tu nešto nešto nije u redu kod svjetski prihvaćene uloge ovih genijalnih građevina. Da ne objavljujem predugačko odjednom, moram ''sistem'' podijeliti na barem 30 objava, stoga pratite i budite strpljivi, možda vam se dopadne povezanost daleke prošlosti i bliske budućnosti...

O amfiteatrima najprije ponavljam pisanje starih pisaca i mišljenje moderne znanosti. Zovu ih još i koloseumima, a najpoznatiji je naravno rimski, jedan od sedam svjetskih čuda, koji je danas predviđen za razne kulturne i sportske događaje. Amfiteatar je naziv za posebnu vrstu rimske javne građevine gdje su se održavale gladijatorske igre, u sklopu kojih su rimski građani organizirali i koristili svoje slobodno vrijeme.

Zdanja za održavanje spektakla bila su veoma funkcionalna i njihove se arhitektonske karakteristike reflektiraju u svim aspektima suvremenih sportskih borilišta. Sam termin amfiteatar označava njegov oblik dvostrukog teatra, odnosno, dvostrukog polukružnog gledališta grčkog i rimskog kazališta, koji daje optimalnu mogućnost praćenja gladijatorskih borbi. Amfiteatri predstavljaju specifične javne građevine iz klasičnog rimskog perioda namijenjene priređivanju gladijatorskih igara, borbi između divljih i razjarenih životinja, pomorskih bitaka, raznih parada i drugih, u rimskom svijetu omiljenih oblika, često krvoločne zabave.

Amfiteatar je otvoreni prostor okružen ovalnom zonom koja se postupno izdiže. Ova ovalna zona može biti građevina koju je stvorio čovjek ili prirodno zemljopisna formacija. Osnovna karakteristika te zone je da se može koristiti za sjedenje publike koja gleda određeni događaj - sportsku utakmicu, koncert, predstavu ili druge kazališne predstave.

Prema vrsti, amfiteatri se mogu svrstati u antičke, prirodne i moderne. Tijekom klasičnog razdoblja amfiteatri su se koristili za razne vrste javnih događanja. U Rimskom carstvu, za razliku od grčkog klasičnog kazališta, koje je bilo polukružnog oblika, rimski amfiteatri bili su okruglog ili ovalnog oblika i činili su puni krug ili elipsu.

Amfiteatar se također razlikovao od rimskog cirkusa ili grčkog hipodroma, koji se koristio za utrke kola i konjske utrke, a imao je oblik vrlo izdužene i uske potkove.

Prirodni amfiteatar mjesto je na kojem se strme planine ili neka druga stijena prirodno šire i stoga proizvode odjek. Riječ amfiteatar također se može koristiti za opis prirodnih formacija koje bi bile idealne za održavanje glazbenih ili kazališnih predstava. Neki od prirodnih amfiteatra su amfiteatri Drakensberg - Južna Afrika, nacionalni spomenik Cedar Breaks i Amfiteatar Crvenih stijena - u Americi. Velike amfiteatre imaju talijanski gradovi kao na primjer: Rim, Capua, Verona, Catania, Pompeji, Sirakusa…

Pula i Salona su u Hrvatska, Merida i Sevilja u Španjolskoj, Nimes i Arles u Francuskoj, Dugga je u Tunisu, Timgad - Alžiru, Termossos - Turskoj i da ne nabrajam dalje, jer ovo je dovoljno za početak.

Znanost kaže da su se ovdje održavale i pomorske bitke s pravim brodovima, a za te je prigode arena bila ispunjena vodom, a kanal za dotok vode se još uvijek nalazi ispod crkve sv. Klementa, nedaleko od Koloseja. Znanstvenici kažu da je rimski Koloseum nekada izgledao ovako kako je pokazano na zamišljenoj rekonstrukciji, a u stvarnosti je drastično drugačiji.

Ja ne znam kako su se ovdje borili gladijatori ili vodile pomorske bitke, a vi?

[Grga]

Na području bivšeg Rimskog Carstva pronađeni su ostaci od oko 230 amfiteatra, a najpoznatiji na svijetu je svakako rimski Koloseum ili Flavijski amfiteatar, po Flavijanima, koji su ga, kako se danas vjeruje i sagradili. Dobio je ime ''Colosseum'' po kolosalnoj skulpturi cara Nerona, koja se nalazila ispred amfiteatra. U Koloseju su se vodile gladijatorske borbe, a moglo ih je pratiti oko 50 000 gledatelja. Održavale su se i borbe sa životinjama, a ponekad i borbe galija. Sagrađen je u obliku velikog valjkastog tijela na eliptičnom tlocrtu, sa sjedištima koja se koso spuštaju prema borilištu. Zidni plašt, omotač volumena, gotovo je nestao u otvorima arkada, koje ga u tri kata raščlanjuju i kroz koje su hodnici dobivali svjetlost i zrak, a bile su ukrašene cijelim skulpturama. Čak su i uski dijelovi zida ''podbočeni'' nosivim polustupovima, a gornji plašt ''pilastrima'', plitkim vertikalnim istakama na zidu, kao dekoracija. Imao je i ''pokretni krov od platna''. Gledatelji su na tribinama bili strogo odijeljeni po statusu. Najbolja mjesta pripadala su caru i Vestalkama, rimskim boginjama ognjišta,svećenicama , djevicama, zatim senatorima, koji su sjedili u prvim redovima i tako dalje prema vrhu, gdje se ''gužvao'' običan puk. Bio je to veličanstveni kompleks graditeljstva i kiparstva koji je služio brojnim spektaklima.

Seneka kaže da su Rimljani ratovali s mačem u jednoj i lopatom u drugoj ruci, pružajući osvojenim zemljama sve blagodati svoje civilizacije, širom carstva gradili ceste, mostove i čitave gradove, koji su bili Rim u malom, sa svim funkcijama gradskog života. Iako se danas ne čini tako, Rimljani su amfiteatre gradili u velikom broju svojih gradova i skoro u svakom talijanskom gradu možemo naći ostatke ove građevine, osim što je većina tek znatno umanjena kopija najvećih objekata. Hrvatska velike amfiteatre ima u Puli i Saloni i manji u Burnumu kraj Knina, a imamo indicije o postojanju sličnih građevina i na drugim područjima, kao na primjer u Osijeku - Mursa, Trilju - Tilurium, Zadru - Jader, Sisku - Siscia, u Srbiji Kostolac - Viminacium, Sremska Mitrovica - Sirmium i.t.d...

Kolika je važnost najpoznatije rimske znamenitosti, najbolje govori navod Bede Časnog, poznatog crkvenog učitelja:

" Dok Kolosej stoji, stajat će i Rim, kada Kolosej padne, past će i Rim, a kada padne Rim, past će i svijet!"

[Grga]

Osim što amfiteatri nisu baš svi jednako građeni, manji bi mogli služiti za kazališne predstave i parade, pa čak dopuštam mišljenje o gladijatorskim bitkama, ali amfiteatri poput pulskog ili rimskog nikako zbog gladijatora, već sasvim druge uloge, današnjici malo poznate.

Blizu sviju koloseja izgrađene su i ''trijumfalne kapije'' ili ''slavoluci'', golemi zidani ''ulazi'' oblika potkove. Arheolozi i znanstvo kažu da su kroz ova slavoluke ritualno prolazili vojskovođe s vojskom, naročito nakon neke pobjede. U novije doba građeni su mnogi slavoluci, kao onaj u Parizu, Berlinu, Moskvi ili Sjevernoj Koreji, opet kao sjećanje na velike
''pobjede'' nad neprijateljem. Sve navedena pretpostavke nikako se ne uklapaju u izgled amfiteatra u Rimu, što mi je dugo privlačilo pažnju i protivilo se zdravom razumu. Bio sam zbunjen njegovim izgledom koji je očito odudarao oblikom od sviju drugih, meni poznatih amfiteatara, sve dok nisam pronašao fotografiju izvornog izgleda Arene u Puli.

Onda sam tražio dalje i ugledao još nekoliko slično oblikovanih. Bilo mi je sve jasnije da to nikako nisu bila gladijatorska borilišta. Nema tu mjesta niti za puno boraca, niti za puno zvjeri, poput lavova i tigrova, kamo li za flotu galija, kako bi se u objektu vodile i mini pomorske bitke.

Pula mi je bila prvi trag moguće svrhe izgradnje velikih koloseuma tek onda kada sam pronašao stare fotografije na kojima se jasno vidi kako je pravi izgled Arene prepravljen, zatrpan i prilagođen današnjim potrebama. Shvatio sam da je pulski amfiteatar jednako star kao i rimski, da je služio istoj namjeni i da mu je dio naglo zatrpan poslije nekog velikog vodenog vala…

Prije starih razglednica nije mi bilo jasno zbog čega je podloga na dnu građevine potpuno ravna. Nešto je tu bilo nelogično. Koloseum u Italiji, Španjolskoj, Francuskoj, Tunisu i Alžiru bile su prilično slični, a Arena u Puli drugačija. Prošao sam pješice pokraj nje barem sto puta, s one vanjske strane gdje je bilo upadljivo nelogično brdo. Trećina zidova (otprilike) bila je jednim dijelom ukopana u brdo, a ostatak se vidio onako kako je objekat i sagrađen. Ponekad sam, u prolazu, s toga brda promatrao kulturne događaje na pozornici, ali i šetao u unutrašnjosti građevine, razmišljajući zbog čega i kako su graditelji ukopali u brdo ''prizemlje i prvi kat'' zidina.

Opasnost od ispiranja i klizanja terena uslijed kiša umanjena je izgradnjom sustava kanala za prihvat i odvodnju oborinskih voda ispod borilišta, direktno u more, a meni nije jasno koliko je tu vode bilo, jer su ''odvodni kanali'' preveliki i prilično simetrično građeni. Budući da ostataka unutarnjih zidova s cjevovodima nije pronađeno, ne može se sa sigurnošću rekonstruirati distribucijska mreža vodovoda. Da bi se popunili kanali u središtu građevine morao je postojati drugačiji način.

Naravno da postoji, a i danas su u funkciji vodotornjevi na vrhu rimske utvrde Castrum, kako za grad tako i za amfiteatar. Blizu amfiteatra u Puli od davnina je stalni izvor žive pitke vode imena Nimfej, a Rimljani su ga koristili za vodoopskrbu stanovništva i druge aktivnosti u Areni i oko nje.

Nije mi jasno zašto su znanstvenici toliko uvjereni u zaključak da kanali u zidu rimskog koloseuma služe za puštanje vode u građevinu i stvaranje bazena po kome je plovilo petnaestak rimskih galija? Čista budalaština i glupost, jer bi dobar dio ''gledališta'' bio potopljen, a svijet i dalje vjeruje da su se tu vodile krvave bitke, čiji je krajnji ishod nečija smrt.

Pogledajte dobro izvornu Arenu u Puli pa se zapitajte jesu li arheolozi i ostali ''majstori'' učinili ''dobro djelo'' ili unakazili ovu prekrasnu građevinu?

[Grga]

Malo sam prošetao i amfiteatrom Salone kod Splita. Mislim da nije dovoljno arheološki obrađen i da treba ''pogledati ispod površine'' elipsastog ravnog dijela. Pretpostavljam da je sličan opisanim arenama, pošto su mu i ostaci zidina skoro isti. Jedan od problema u Saloni su i ostaci megalitskih zidina za koje arheolozi nemaju pojma kako i kada su postavljeni, te koja im je svrha.

Znanstvo i arheologija uvjeravaju da su sve ove građevine amfiteatri, u kojima su se međusobno ubijali gladijatori ili borili s raznim opasnim i krvoločnim zvjerima. Moguće da su stari Rimljani uživali u brutalnim ubojstvima, ali tek onda kada su ''malo'' unutrašnjost amfiteatra prilagodili svojim potrebama, jer nisu baš svi amfiteatri jednaki. Jedni su porušeni do temelja, drugi donekle obnovljeni, treći su dograđeni onako kako arheolozi misle da su nekada davno izgledali, ali pulska Arena je najbliže izvornom izgledu, barem što se tiče vanjskih kružnih zidina. Uspoređujući unutrašnjost nekoliko amfiteatara nikako se ne mogu složiti sa znanstvom kako su to bile krvave pozornice, gdje su se stari Rimljani zabavljali i ''uživali''. Ne, nisu te objekte niti gradili Rimljani. Ovdje se davno prije Rimljana događalo nešto sasvim drugo.

Onda sam silom prilika bio u Puli, na brodogradnji, barem stotinu puta prošao kraj Arene, promatrao ju svaki put, sve dok mi pažnju nije privukao jedan detalj na samom vrhu. Pošto sam elektroničar, jako dobro poznam skoro sve vrste anteni, a na gornjem dijelu broda, tzv. nadgrađu, gdje je postavljeno desetak različitih antenskih sistema, jadna me je i te kako zaintrigirala. Znao sam kako je napravljena i kako funkcionira, pa su mi i amfiteatri odjednom postali jasniji. Da, to je to, bez imalo sumnje, na Areni su ostaci ove antene, a zove se ''slot''…

Znam da je objava pomalo glupava i nedorečena, ako uvjeravam da su na amfiteatrima oblici ''slot'' anteni,, ali kada obradim još poneki amfiteatar i ''grčko'' kazalište, mislim da će biti puno jasnije, čak i povezanije s mojom ''trakavicom'' o Troji...

[Grga]

Malo je poznato da nedaleko Baalbeka, blizu Didoninog starog grada Tira postoji i veliki amfiteatar, ali prilično devastiran i turistički nepoznat.
Didona je direktna veza s Homerovom Ilijadom:
Eneja je bio vođa trojanskih saveznika Dardanaca te Hektorov poručnik. Nakon pada Troje, kao jedan od rijetkih preživjelih trojanskih junaka, s izbjeglicama je krenuo u zemlju svojih predaka - Dardana i Jaziona. Pri plovidbi prvo su došli u libijsku državu Kartagu, do grada Tira. Dočekala ga je i ugostila tirska legendarna kraljica Didona - i odmah se zaljubila u
Eneju, ali trojanski je junak sa sunarodnjacima ipak ''pobjegao'' iz Kartage i nastavio putovati u proročanski obećanu zemlju – prema Italiji. Didona je počela čupati svoju plavu kosu i nakon duge tužaljke vikne Barku,staru dadilju svoga pokojnoga muža, te svoju sestru Anu.
Onda izvuče iz korica mač - i zabode sebi u grudi...
Plavokosa kraljica u Libiji, njezina sestra Ana i dadilja Barka? Zanimljiva i poznata imena moga govornoga područja.

Amfiteatar Timgad u Alžiru ne izgleda baš da su se u njemu do smrti borili gladijatori. Konstrukcijski nije uopće sličan većini, poputTermessos-a u Turskoj. Jedan dio građevina u Termessos-u podsjeća na zagonetni grad Petra u Jordanu. Ove građevine u Turskoj i naročito u Jordanu nikako nisu bile namijenjene za stanovanje. Nemaju ni prave prozore ni ulazna vrata. Prije da su to bile ''kulise'' ulaznih zgrada predviđene za turističko razgledavanje izvana, nikako iznutra, a tko bi mogli biti ''turisti'', moje mišljenje se sudara sa znanstvenom fantastikom, osim ako niste zaboravili za Faeton i Mars, planete koje su bile naseljene sve do prve kozmičke kataklizme, dok je Zemlja bila naučni poligon, bez tehnologije koja zagađuje atmosferu i gdje su, neometano od ljudi, živjeli dinosauri. Znam da je ova moja izjava luđa on znanstvene fantastike, ali prije nego se nasmijete pogledajte Petru i još jedan zanimljiv lokalitet u Italiji.

Arheološki park Baia smješteno na obalama Napulja, zaštićeno je morsko područje koje svoju osobnost duguje vulkanskom fenomenu poznatom po potonuću morske obale od 2 do 6 metara, nakon erupcije vulkana Vezuv, barem tako misli znanstvo, a da li se stvarno baš to dogodilo ja nisam siguran, uzimajući u obzir potonule lokalitete u Jadranu. Meni je ipak zanimljivija kopnena građevina, za koje vjeruju da su tu bile rimske terme. Bez obzira što kažu znanstvenici veći problem je kopnena građevina, koje je služila kao terme za rekreaciju i kupanje starih Rimljana. Kada lokalitet usporedimo s Timgadom u Alžiru sličnost je skoro ista, osim što je Timgad amfiteatar, a Baia kupalište.

Petra nikako nije grad za stanovanje, već samo za promatranje izvana. Istina da u svakoj ''kulisi'' postoji improvizirani ulaz, ali ne u raskošnu prostoriju, koju bi očito očekivali po vanjskom izgledu, već u običnu pećinu bez bilo kakvih ukrasa. Ovako fini oblici u kamenu ne mogu se isklesati primitivnim alatkama, već naprednom tehnologijom i danas nepoznatom...

[Grga]

Arheološki park Baia smješteno na obalama Napulja, zaštićeno je morsko područje koje svoju osobnost duguje vulkanskom fenomenu poznatom po potonuću morske obale od 2 do 6 metara, nakon erupcije vulkana Vezuv, barem tako misli znanstvo, a da li se stvarno baš to dogodilo ja nisam siguran, uzimajući u obzir potonule lokalitete u Jadranu. Ovdje je meni
ipak zanimljivija kopnena građevina za koje kažu da su tu bile rimske terme Potopljeni dio grada ne izgleda baš da je potonuo i razoren tektonskim poremećajem nakon erupcije Vezuva. Spomenici stoje uspravno, a mozaici su neoštećeni. Bez obzira što kažu znanstvenici meni je veći problem kopnena građevina, koje je služila kao terme za rekreaciju i kupanje starih Rimljana. Kada lokalitet usporedimo s Timgadom u Alžiru sličnost je skoro ista, osim što je Timgad amfiteatar, a Baia kupalište.

Sve ove građevine imaju prozore i razne druge ''šupljine'' koje izvana izgledaju kao kulise, ali nije to ostavljeno bez veze, jer su sve oblika slot antene i slavoluka. Današnja slot antena rotira u krug i ''pokriva'' područje uokrug, dok su prozorčići na amfiteatrima ''poslagani'' uokrug i imaju istu funkciju, primanja ''signala'' sa svih strana.

Rotirajuća ''slot'' antena vrti se u krug, te šalje i prima signal sa svih strana, bez obzira gdje se, na primjer, brod nalazio. Da ne objašnjavam detalje rada ove antene pogledajte ostatke najgornjeg dijela Arene u Puli, po kojem zaključujem da je najbolje očuvana od svih drugih amfiteatara, a koja im je bila svrha moram pisati o još jednoj građevini, prisutnoj kod skoro svakog amfiteatra, a zove se ''trijumfalna kapija'' ili ''slavoluk''.

Onda shvatim čemu su služili amfiteatri, zajedno sa slavolucima. Sve se prilično uklopilo, naročito kada se prisjetim drevnog grada Baalbek-a u Libanonu, za kojeg se vjeruje da su ga izgradili stari Rimljani. Građen je od golemih megalita, perfektno isklesanih, a teških i oko 2000 tona. Stari Rimljani nisu ovu granitnu gromadu ni na koji način niti pomaknuti,
kamo li isklesati i premjestiti par stotina kilometara. Ni danas ne postoji tehnologija kojom bi se puno lakši megaliti mogli prevoziti…