TROJA (sve na jednom mjestu)

[Grga]

''eclipse4''...
Nemam max adsl već studentski ''carnet'', koji je jako, jako spor. Dođe mi da kompjutor šiknem s balkona kada pop..zdim... Ubija me ako naprimjer neku sličicu otvara desetak minuta, dok neke ''sajtove'' ne mogu ni otvoriti...
Da...i ni malo mi nitko ne smeta. Sve vas pozdravljam s Kvarnera (okolina Rijeke - od Opatije do Crikvenice - bar mislim).

[Grga]

Moram još malo popričati sa vama o dinosaurima...
Znači da se vraćam malo u rikverc i da ću idući put nastaviti gdje sam stao u redoslijedu...

Što piše Biblija i kako se tumači jasno napisano?

Kažu da su zadnji dinosauri živjeli prije 60-tak milijuna godina, a Biblija ih opisuje u Mojsijevu i Abrahamovu vremenu. Ova nezgodna tema dio je šire debate u kršćanskim krugovima koja uključuje pitanja starosti Zemlje, pravilne interpretacije Postanka, te interpretiratacije fizičkih dokaza oko nas. Oni koji vjeruju u starije postanje Zemlje slažu se da Biblija ne spominje dinosaure, jer su prema paradigmi dinosauri izumrli milijunima godina prije nego što je prvi čovjek hodao Zemljom.
Ljudi koji su napisali Bibliju nisu mogli vidjeti žive dinosaure. Oni koji vjeruju u novije postanje Zemlje slažu se da Biblija spominje dinosaure, iako ne koristi zapravo riječ ''dinosaur''. Umjesto nje tu je hebrejska riječ ''tanniyn''. Tanniyn se prevodi na nekoliko načina u engleskim Biblijama; ponekad kao ''morsko čudovište'', ponekad je to ''zmija'', a najčešće se prevodi kao ''zmaj''. Tanniyn se pojavljuje kao jedna vrsta gigantskog reptila. Ova se stvorenja spominju oko trideset puta u Starom Zavjetu i mogu se naći na kopnu i u moru.
Osim spomenutih gigantskih reptila Biblija opisuje i nekoliko stvorenja za koje stručnjaci vjeruju da je riječ o dinosaurima. ''Behemoth'' je najmoćnije Božje stvorenje, div čiji je rep kao cedrovo stablo. Neki su stručnjaci pokušali poistovjetiti Behemoth sa slonom ili nilskim konjem dok drugi naglašavaju da slon i nilski konj imaju jako tanke repove koji se ne daju usporediti s nikakvim stablom. Dinosauri kao Brahiosaur i Diplodok imali su ogromne repove koji su se lako mogli usporediti s najdebljim stablom.
Dakle, postoje li opisi dinosaura u Bibliji? Pitanje nije ni izdaleka riješeno. Ono ovisi o tome kako interpretirate dostupne dokaze i kako sagledavate svijet oko sebe. U ''GotQuestions. org'' vjeruju u novije postanje Zemlje i prihvaćaju istodobno postojanje čovjeka i dinosaura. Vjeruju da su dinosauri izumrli netom nakon potopa kao posljedica dramatičnih promjena u atmosferi i činjenice da su su ih ljudi nemilosrdno lovili do istrebljenja. Gotovo svaka drevna civilizacija ima neku vrstu umjetnosti koja prikazuje reptilska stvorenja.
Petroglifi, artefakti pa i sasvim male glinene figure pronađene u Sjevernoj Americi nalikuju modernim prikazima dinosaura.
Crteži u stijenama iz Sjeverne Amerike prikazuju ljude kako jašu stvorenja nalik Diplodoku i zadivljujuće su slični Triceratopu, Pterodaktilu i Tiranosaur Rexu. Rimski mozaici, keramika Maja i babilonski gradski zidovi svjedoče o čovjekovom geografski neograničenom interesu za ova stvorenja. Uglavnom, ljudi i dinosauri živjeli su zajedno i to ne tako davno sudeći po tragovima u svima krajevima svijeta.
Ne želim se udaljiti s ovih prostora jer zanimljivog materijala ima na sve strane pa stoga ovdje i ostajem sve dok mi neko ne pošalje zanimljivost iz svoga kraja koja bi se mogla uklopiti u moju (eventualnu) novu knjigu...
A na koji način su dinosauri mogli nestati imam dvije pretpostavke i obje se uklapaju u moje tumačenje svijeta i njegovih tajni. Zapravo i nema baš nekih tajni kada se krene logičnim redoslijedom, stoga pogledajte jedno brdo iznad Bakra kod Rijeke.
Mjesecima me opčinjavala ova neobična stijena. Svaki put mi se oko zalijepi za nju, a pamet nikako da otkrije što mi rođene oči gledaju. Nisam mogao shvatiti zbog čega je središnji dio brda drugačiji.
Kao da mi nešto poručuje...
Onda su mi se moždane vijuge odmrsile kada sam na jednom fotosu izbuljio oči u grupu dinosaura.
Ne tvrdim da je u stijeni fosilizirani ostatak bilo kakvoga živoga stvora, ali ako je ovo prirodni fenomen onda je prilično dobro formiran. Jedino što sam siguran da sredina ovoga brda nije od istoga kamenoga materijala. Možda bi geolozi mogli utvrditi više istine...

[Dagrish]

Zanimljiva linija u steni, samo je šteta što je slika mala i mutna, detalji se jako slabo vide. Okači bolju ako imaš!

[Grga]

Dagrish, slikao sam mobitelom, a ako slučajno nađem kakvoga izdavača za knjigu, eee, onda ću morati nešto promijeniti...

[Enigma]

Grga, pravi dinosauri s ove tvoje slike su nestali prije X X milijuna godina, to su dokazale pouzdane znanstvene metode. Čovjek, njihov savremenik, također je nestao, po meni je otputovao i nekim čudom se nakon X milijuna godina ponovo vratio na plavu naranču, po povratku borio se samo protiv letećih beštija ( zmajeva ) i morskih rođaka kopnenih dinosaura.
Mislim da je ono na stijeni božja umjetnost, uzmi čekić i špicu pa udri, možda dođeš do teze.

[Grga]

Enigma, jesil ti popi..dio!? Ja da tucam stijenu!? Neka nje tamo di i stoji, svejedno onako nešto Bog može napravit, al priroda... vrlo teško. Pozdravljam te ( i sve naše forumaše - naravno) s Kvarnera...

[Grga]

Cijelom dužinom kanjona ista je slika, isti su razmaci erozije tla i dvije nagle promjene uvjeta života na našoj Zemlji, uzrokovane s dvije velike kataklizme katastrofalnih razmjera. Između roza i crvene crte kanjon je izgledao onako kako je Bog i zamislio, s planetom Faeton, ustvari, voda je rasla i padala ovisno o topljenju ili novom taloženju leda na Sjevernom Polu. Dužina dana i noći izmjenjivali su se brže nego danas i Zemlja se nije stigla dovoljno ohladiti da bi previše štete bilo kod flore i faune. Otuda i dokazi tropske šume u Njemačkoj.
Pogledajte dobro sve slike, od Grand kanjona, preko Malte, pa sve do Mljeta. Ne može nikako, relativno mala rijeka, Colorado, iskopati ovako veliki, duboki i široki kanjon. Šta prvo primjećujemo? Naravno, tri nivoa vode na svima lokacijama, osim na Mljetu (ali i uzduž cijelog Jadrana). Vrlo čudna i neobična pojava, bar na prvi pogled, a objašnjenje je definitivno jednostavno...
Vidite li ga?
Ako još niste shvatili idemo dalje...
Pogledajte fotose s označenim tragovima erozije na stijenama nakon prolaza goleme količine vode.
Čak su i neki poznati svjetski stručnjaci uvjereni da je kanjon nastao u vrlo kratkom vremenskom periodu, možda u roku od par mjeseci, a baš se tako i dogodilo. Kada je kanjon bio ''plitak'', kada su se godišnja doba ravnomjerno mijenjala, bilo je lijepo živjeti na našoj Zemlji. Obilje hrane u svima krajevima planeta. Uključite malo maštu i razmislite koliko su sati mogli trajati dani, kolikom snagom nas je Sunce grijalo, kako i koliko dugo su trajala godišnja doba, da li se kopno u zimi uspjelo ohladiti kao danas, jesu li te iste zime bile duge i hladne kao danas...

Ako vam još nije jasno što se dogodilo u kanjonu rijeke Colorado, onda moram potražiti jednostavnije objašnjenje.

Vraćamo se opet na sami iskon civilizacije, s postojanjem svih planeta, uključujući i Faeton. Idemo do Panonskoga Mora - pogledati neke planine, poput Psunja, Sljemena, Kozare, Fruške Gore ili Vršačkog Brega, koje su bile otoci. Imam podatak da je baš na Vršačkom Bregu pronađen stari drveni čamac.
Čamac na vrhu brda!?
Zanimljivo!?
Nedavno su arheolozi pronašli još jedan drveni čamac, većih dimenzija, na jednoj uzvisini nedaleko Gradiške, stotinjak metara iznad korita rijeke Save.
Zašto bi netko gradio čamce ovako visoko i namučio se gurajući ih prema vodi?
Pokušat ću se prisjetiti još nekoliko u svijetu manje poznatih dokaza drugačije zemljine obratnice...
Onako, što mi padne na pamet, i ako uspijem pronaći poneku fotografiju. Na Malti, Karibima, Irskoj, Americi – te mnogim drugim mjestima jasno se vide dvije velike kataklizme.
Naravno da je Biblija u pravu i da se zaista dogodio opći potop.

[Grga]

Eee, jesam smotan. Opet pogrešne fotografije i pogrešno mjesto...
Vumi, molio bi tvoju uslugu da ''Magnetne silnice'' i ''Nastavljamo s velikim kanjonom'' nekako ubaciš u ''Troju - sve na jednom mjestu''...

[Grga]

Na ulazu u Crne pećine na Majevici postojao je veliki megalit sa alkama i pretpostavljalo se da je to ostatak neke prastare luke, kada je voda dopirala do te visine. Mještani uvjeravaju da se na ulazu u jednu od pećina nalazio veliki monolit sa alkama promjera oko 40 cm koje su visile na konzolnim produžecima usađenim u monolit tako čvrsto da se nisu mogle izvaditi niti pomaknuti. Odnosno, nosači alki su izlazili iz megalita bez ikakvog zazora. Na nosačima su bile rupe, ali nije se moglo ustanoviti kako su u njih usađene, jer su činile jedan kompaktan krug bez početka. Lako su se vrtile rukom. Bile su hrapave i djelomično korodirane crnom korozijom ispod koje je mjestimično probijao čelični sjaj. Moglo bi se zaključiti da se radi o nekoj izuzetno kvalitetnoj čeličnoj leguri. Alki je bilo nekoliko. Ispod alki, na megalitu koji je ležao horizontalno, u koji su bile usađene, ispod istih nalazile su se duboke užl****ne. Pretpostavlja se da su nastale od užadi koje su kroz njih bile provučene. Zidovi pećine bili su puni okamenjenih školjki. Takođe, pod pećine bio je pun školjki koje nisu bile vezane za kamen i nisu bile fosilizirane. Profesor biologije, koji je bio prisutan, rekao je da se radi o morskim školjkama i da takvih sigurno nema u Savi.
Ovi nalazi govore o dva vodena perioda potpuno odvojena određenim vremenskim razmakom. Iz Save, pri niskom vodostaju, mještani su pronalazili kojekakve džinovske kosti. Jednom su izvadili rebra ogromnih dimenzija. Navodno, ni kralježnjak ni ostale kosti nisu bile fosilizirane, što bi ukazivalo da nisu bile jako stare. Životinje takvih dimenzija sigurno nisu mogle živjeti u Savi kakvu danas poznajemo.
O alkama postoji mnoštvo priča, a malo opipljivih dokaza. Mještani u nekim krajevima BiH uvjeravaju da baš kod njih postoje alke. Ako su i bile vezišta za brodove zašto su pravljene na različitim visinama, pitaju se skeptici, jer - voda se ne ponaša ''stepenasto''.
Odlično. Upravo mi ove visine odgovaraju. Da su na istoj ravnini moja teorija definitivno pada u vodu...
Ako je voda u Grand Kanjonu rasla postepeno, onda je jednako postepeno rasla i u Panonskom Moru, što jasno upućuje na činjenicu da su tadašnji brodovi morali biti vezani na različitim visinama, pa su stoga i alke ugrađene na nejednakim visinama, što se (opet) savršeno uklapa u moju teoriju o postojanju Panonskoga Mora... i općeg biblijskog potopa.

Herkulove stube

Postavlja se i pitanje zašto su alke postavljene na različitim visinama (između 300 i 1300 metara), a vidljivo je iz Grand Kanjona kako voda nije rasla više od pedesetak metara. Nema ama baš nikakve logike ali je objašnjenje prilično jednostavno. U Grand Kanjon voda je polako nadolazila iz Tihog Oceana, a kada je preko Sredozemnog Mora nadolazilo Panonsko More, spektakularno su izgledali vodopadi sa ''Herkulovih stuba'' na Gibraltaru, morskom tjesnacu između Španjolske i Maroka, koji razdvaja ''Malu Aziju'' (Evropu) - od Afrike...?

Časopis Nature objavio je zanimljive rezultate istraživanja skupine španjolskih znanstvenika pod vodstvom Daniela Garcia-Castellanosa iz instituta CSIC. Današnje Sredozemno more nastalo je zahvaljujući golemoj poplavi iz Atlantika prije oko 5,3 milijuna godina, pokazalo je ovo istraživanje, a bilo je odvojeno od Atlanskog Oceana prije oko 5,6 milijuna godina, vjeruju znanstvenici. Velika poplava provalila je potom kroz gibraltarski tjesnac i ponovno napunila sredozemni bazen. Po španjolskim istraživačim poplavu su mogli izazvati tektonski poremećaji, erozija i rast razina mora. Bušotine i seizmički podaci otkrili su 200 kilometara dug kanal kroz gibralatarski tjesnac koji su oblikovale poplavne vode koje su počele manjim prelijevanjima tijekom nekoliko tisuća godina, no 90 posto vode se prelilo potom u samo dvije godine. U ponovnom povezivanju Sredozemlja s Atlantikom moguće je da je razina mora povremeno rasla čak i za više od 10 metara dnevno.

Prilično samouvjereno dodajem ilustracije svoje zamišljene vizije...

Jedino što na Gibraltaru nedostaju spektakularni Herkulovi vodopadi koji su vodom popunjavali Sredozemlje i Panoniju. Na slikama se jasno vidi erozija na stijeni od djelovanja vode (označeno žutom crtom).

Kao skupina španjolskih znanstvenika tako je i Pfil Morison u seriji svojih dokumentaraca sasvim nenamjerno pokazao nepobitan dokaz postojanja Heraklovih (ili Herkulovih) stuba. Njegov istraživački brod bušio je tlo u Sredozemnom Moru, a uzorci bušotina pokazali su zanimljivo otkriće. Na ulazu u Gibraltarski tjesnac čitavo morsko dno prekriveno je šljunkom sličnih karakteristika kao u tekućim vodama – rijekama. Ovakav izgled tla postoji samo na mjestima brze izmjene toka vode – kao što su vodopadi. Na ostatku Sredozemlja još je jedan neobičan detalj. Bušili su podmorje na nekolko mjesta i ustanovili kako su na uzorcima bušotina dobro uočljivi slojevi soli pa slojevi mulja, što je protumačeno teorijom da je više puta vode nestajalo pa se vraćala nazad...
Upravo se ovaj spektakl i događao. Prekrasni su svakako bili slapovi na Heraklovim Stubama, a po mojoj slobodnoj procjeni mogli su izgledati možda baš kao na ilustraciji:

Poznata je jedna pojava pri kruženju Zemlje oko Sunca. Pojas ispod samoga Sunca, širine pedesetak kilometara doslovce je neaktivan - bez vjetra, oblaka, kiše, ili bilo kakvih drugih atmosferskih aktivnosti. Ništa se ne događa osim jakog sunčevog prženja. Na moru je tada potpuna bonaca, što je nekadašnjim moreplovcima s brodovima na jedra oduvijek bio veliki problem. Ubitačna bonaca trajala bi nekoliko dana sve dok se Zemlja, pri rotaciji oko Sunca, ne bi dovoljno pomakla iz žarke zone. Na kopnu je pržilo, a u vodi je kuhalo. Mislim da su mnoge rijeke, jezera, pa i poneko more (skoro do dna) isparili na ovakvoj vrućini, što zorno pokazuje već istraženo podmorje Sredozemlja.

Nastavak
Alke i argonauti
Pronašao sam jedan ''dokaz'' postojanja famoznih alki (na nekim otocima i zaljevima Panonskog Mora) u zanimljivoj knjizi Semira Osmanagića, čija je glavna teme nedavno otkriće bosanskih piramida kod Visokog (portal o visočkim piramidama).
U stijeni je ostalo tek nekolko rupa u kojima su, kako uvjeravaju mještani, bile pričvršćene. Možda ih u ovim pravilnim udubljenjima nije ni bilo, ali vidljivo je nešto drugo. Stijene su oštećene erozijom... Erozijom vodene mase - Panonskoga Mora... Napomenut ću samo nekoliko lokacije s alkama koje bi svakako trebalo provjeriti. Naprimjer: Iznad sela Ostrovica kod Benkovca, na Ličkoj Plješevici kod Bihaća, kod Brčkog, na Kozari, Motajici, blizu Kaknja, Stoca, Livna, Knina, Sarajeva.

U to vrijeme, kada je postojao i planet Faeton, plovili su Jason i Argonauti preko Crnog Mora, ušli u rijeku Istar (Istra, ili Dunav), pa Savu i Unu - do Planinskoga zaljeva, onda preko planine u Kvarnerski zaljev rijeke Zrmanje, sve do Jadrana - i nazad kući u Grčku... Ovaj pothvat mogli su izvesti samo jednom u godini i to onda kada je postojalo Panonsko More. Nisu nikako mogli ploviti kada je prostor (točno ispod Sunca) bio bez vode - koja je isparila na južnu Zemljinu polutku. Stoga su i alke, iz potpuno razumljivih razloga, montirane na različitim visinama.

Argonauti

Pokušao sam rekonstruirati raspored mora i kopna u vrijeme Faetona i plovidbe Argonauta, a već je rečeno da su ''Jason i Argonauti'' prva priča klasične starine, pa se stoga i događala znatno prije trojanskih ratova. Baš upravo onako kako je i govorio stari pjesnik Heziod o postojećim naraštajima ljudskog roda...
Karta Evrope, Azije i Sredozemlja za vrijeme Panonskog Mora.
Kada su Argonauti plovili po zlatno runo otoci Sicilija i Sardinija bili su sastavni dio talijanskoga kopna i nisu postojala Otrantska vrata koja spajaju Jadransko s Jonskim i Sredozemnim Morem, kao što vidimo na karti današnjega vremena...

Pretpostavljenom skicom satelitskoga snimka ovako bi moglo izgledati područje o kome sastavljam ovu šašavu teoriju.
Na današnjoj satelitskoj fotografiji lako se može pretpostaviti u kome području je bila voda. Velikog dijela Azije kao kopna nije bilo, niti je bilo kopnenoga područja Rumunjske, Bugarske, Panonije...
Sredozemlje je bilo znatno prošireno - i na sjever i na jug...

Na američkom kopnu slična slika. Najveći dio sjevernoameričkoga kontinenta bio je pod vodom, sve do Rock Mountains – a (Stijenjaka). Najpoznatija slika nestaloga mora može se vidjeti u Arizoni. Dolina Smrti niža je od nivoa Tihog Oceana i sa znanstveno je utvrđeno da je nekada bila pod morskom vodom.

Na slici je i pustinjski pejzaž države Arizone u SAD – u.
Jasno se vidi jedan nivo vode, što govori da se ovdje dogodila samo jedna kataklizma, poslije koje cijelo područje postaje suha pustinja. Na Jadranu se dogodilo slično, osim što se vratila voda kada je razvaljen Gibraltar i ''otvorena'' Otrantska Vrata.
U tom prvom strašnom događaju našeg sunčevog sustava eksplodirao je cijeli planet, poznat pod antičkim imenom Faeton i poremetio solsticije svih drugih planeta. Dogodila se golema katastrofa. Šta je uzrok raspada Faetona mogu samo nagađati uzimajući u obzir današnje događaje na Zemlji.
Znam da su tijekom povijesti ljudi s drugačijim načinom razmišljanja smatrani čudacima i budalama, da su ih vlasti proganjale, zatvarale, pa čak i ubijale zbog njihove ideologije koja se poslije pokazala kao istina, pa razmišljam da li da bubnem svoj komentar...
Da ili ne?
Prevagnulo je ''da'', ali krenimo nekim redom...

[Grga]

Nedostaju još dvije slike. Neće da se zalijepe. Pokušat ću opet...
Ebiga, smanjio sam slike na minijaturu i opet neće pred vaše oči...
Stalno mi divani švapski - ''die falsche'' ... ''die falsche''...


Pazi da ti slike nemaju vise od 100kb, nema veze koja im je rezolucija, bitni su KB.
Vumi