TROJA (sve na jednom mjestu)

[Grga]

Morao sam prepisati poneki znanstveni podatak samo da se uvjerite kako visoko školovane osobe mogu svašta izjaviti, samo da pokažu koliko su pametni. Paralelno vjeruju i u Boga i u evoluciju. Zato bi najbolje bilo da Gospodin Bog (Jahve) stisne svoje sudbonosno dugme, resetira sav život na Zemlji i stvori jedan bolji, pravedniji, iz početka i u pećinama.
Znanstvenicima je zagonetka i desetak metara morskom vodom potopljeni dio stare Aleksandrije. Šta je tu toliko čudno? Pa zar i u Veneciji nisu iskopavali dijelove nekadašnjega pristaništa nekoliko metara ispod današnje luke. Osim toga Veneciju često preplavi plima i ne bi me iznenadilo da budu primorani izgraditi novu luku na nekom povišenom prostoru, van domašaja morske vode.
Crkva Svetoga Vlaha u Dubrovniku sagrađena je na temeljima jedne starije crkve, a ova starija na temeljima još starije. Ništa neobično osim što su najstariji - donji temelji - nekolko metara ispod nivoa vode u Jadranu...
A dok se konačno ne dogodi toliko pominjani biblijski i Jahvin ''smak svijeta'' vratimo se mi Homeru, njegovoj Ilijadi, Jasonu i Argonautima. Osobno objašnjenje plovidbe Jazona s Agonautima i naglom nestanku dinosaura počeo bih u egipatskoj Aleksandriji i Kleopatrinim dvorima...

Arheološki nalazi u okolini Aleksandrije najzornije pokazuju kako je za vrijeme vladavine zadnje egipatske kraljice Kleopatre voda bila deset do dvadeset metara niža nego što je danas. Neću puno pisati o njezinom životu već o važnim (podvodnim) novootkrivenim arheološkim nalazima. Nedavno je na dubini od desetak metara otkriven i istražen potopljeni dio Aleksandrije. Grad je očito bio sagrađen na obali mora, što dokazuje moju pretpostavku o dvadesetak metara niže vode od današnje, a vidljivo je, naprimjer - i na Mljetu. Arheolozi su sigurni u još jedan važan podatak. Potopljeni dio grada srušen je u nekakvoj golemoj kataklizmi, jer su skoro sve građevine ležale okrenute u istom smjeru. Pronađen je i zlatni nakit čiji su ga vlasnici u paničnom bijegu ostavili... ili poginuli. Pretpostavka ove tragedije mogao bi biti nekakav veliki plimni val...
Plimni val!?
Baš to, golemi plimni val jedini je uzrok tragedije...

U lijepim hramovima živjela je zadnja egipatska kraljica Kleopatra, potomak loze Ptolomejevića. Ptolomej je, za čitatelje koji nisu znali ovaj podatak, bio general Aleksandra Makedonskog, a Aleksandrov otac Filip rodom je iz obitelji Karanović. Aleksandar je u svojim ratnim pohodima uvijek nosio Ilijadu. Umro je s ovom knjigom ispod jastuka. Zanimljivo!? Zašto mu je toliko bila važna ova knjiga!?
Možda Skadar krije odgovore na neka pitanja...
Po ovoj logici, ako su se trojanski ratovi vodili između 3.000 i 2.000 godine prije Krista, onda smo, gledajući pejzaž Mljeta, dobili neriješiv misterij nad misterijima, ali samo na prvi pogled.
Objašnjenje je vrlo jednostavno, a da još malo zakompliciramo prirodne fenomene pogledajte neke od brojnih fotografija snimljenih na različitim lokacijama po svijetskim morima i oceanima ...

Između crvenih crta rastao je nivo vode onom brzinom kojom se topio led na Sjevernom polu, računajući ovdje i na Grenland. Znači da je do gornje crvene crte, u ljetnom godišnjem dobu bila voda, a do donje - led - dok se nije dogodila prva kataklizma svjetskih razmjera, kada se nivo vode naglo spustio na visinu označenu žutom bojom. U drugoj velikoj kataklizmi svjetskih razmjera, najvjerojatnije biblijskom općem potopu, još jednom se voda spustila, možda istom visinom kao prvi put, samo što je erozija tla tijekom par tisuća godina popunila morska dna i podigla vodu na današnji nivo – označen roza bojom...
Na Mljetu je sasvim drugačija priča. Do prve kataklizme nije uopće bilo morske vode, osim možda jezera u kojega se ulijevala rijeka Po. Nivo vode bio je puno niži od označenoga (roza boja), a nakon prve svjetske globalne kataklizme voda je naglo (vjerojatno kroz Otranska Vrata) popunila jadranski bazen do visine označene žutom bojom, dok se u drugoj (biblijskoj) kataklizmi spustila, puno niže od oznake crtom roza boje, ali se tijekom vremena erozijom tla vratila na današnji nivo...
Jeli vam postalo imalo jasnije? Ako nije idemo dalje sa slikovito i tekstualno vidljivima dokazima.

Na Mljetu vidimo dva, a na Karibima, Malti i Irskoj tri nivoa morske vode. Područja sam odabrao sasvim slučajno, između mnoštva sličnih u cijelom svijetu, , jer mi panorame najviše odgovaraju za objašnjenje ove zagonetke. Ima još nešto zanimljivo što se jako lijepo uočava. Gornji nivo trajao je duži period, što se dobro vidi po oštećenju kopna. Drugi nivo vode očito nije dugo trajao, jer je erozija kopna, odnosno, vodom podlokana stijena, vrlo plitka, dok je treći, današnji, najoštećeniji, što upućuje na činjenicu da je najduže trajao. Po nekakvoj logici, ako je za vrijeme starog Rima, prije 2.ooo godina, nivo vode bio još desetak metara niži od današnjeg, nije teško zaključiti da se dvije katastrofalne promjene na Zemlji nisu dogodile baš tako davno, kako nas uvjerava znanost. Nešto ne štima kod proračuna starosti Zemlje, života na Zemlji, fosilnih ostataka, nestanka dinosaura, mamuta...
Da ne nabrajam dalje, uglavnom , mislim da metoda ispitivanja ugljikom C14 nije ni približno vjerodostojna. Izgleda da su Heziodovi opisi naraštaja ljudskod roda najbliži istini, a pomalo se podudaraju i sa pisanjem knjige nad knjigama – Biblijom.
Nisam uspio pronaći drugačiji način objašnjavanja navedenih zagonetki oko visine vode u svjetskim morima osim ovoga, tipično školskog, razumljivog za sve uzraste. Dakle, počinjemo s najobičnijim magnetima kakvim smo se oduvijek kao djeca igrali...

A dok magneti ne dođu na red, za moje forumaše (koji ovo još ne znaju) evo jednoga staroga vrlo poznatoga grada na vrhu jedne planine u Andama...

[Grga]

Stari grad Machu Pichu na vrhu je planine i jako teško mu je prići čak i pješice, pa ga, vjerojatno iz istoga razloga ni Španjolci nisu uspjeli otkriti, razoriti i opljačkati... A tako je genijalno i efektno sagrađen...
Zaboravljeni grad Inka Machu Pichu na vrhu planine u Peruu oblika je ptice kondora, široko raširenih krila u zraku.

Ovaj grad ima još jednu zanimljivost za koju svjetska javnost malo zna. Ne mogu slikovito objasniti, ali uglavnom tamo postoji, kako kažu arheolozi, kameni žrtveni oltar s kojega, u jednom od solsticija, sjena sunca formira tanki i izduženi oblik tigra. Mislim da bi se ovaj oblik trebao pojavljivati od ''nule'', iz početka, samo da je obratnica drugačija...

[Grga]

Svaki magnetni materijal ima svoje silnice koje se privlače ili odbijaju, a pošto mi nije namjera objašnjavati zakone elektronike nadam se da ću i u ovom kratkom izlaganju biti jasan. Znači, magneti su međusobno nagnuti pod određenim kutom.
Efekat privlačenja i odbijanja magneta izgleda otprilike ovako (slika 1).
Isti efekat kod jednog maknutog magneta izgledao bi malo drugačije (slika 2).
Šta bi se dogodilo da jedan magnet maknemo iz niza?
Naravno, kut nagiba malo bi se ispravio, jer je međusobno guranja za četvrtinu slabije. E, a sada, da li su se magneti malo raširili u prostoru, ili su ostali na istoj udaljenosti, to ne znam. Trebalo bi malo eksperimentirati, onako kao u osnovnoj školi, što meni osobno ne pada na pamet. Nikada školu nisam ni volio... Hm, zvuči nekako poznato, što ne znači da ne se smijemo malo igrati s još jednim, nekoliko puta manjim, magnetom, tako da ga primaknemo bilo kojem od preostalih velikih.
Istoga momenta događa se još jedna primjetna promjena...
A onda kod jednog velikog magneta stavimo neki manji (slika 3.).
Siguran sam da se opet mijenja kut nagiba velikog magneta, kome smo dodali nekoliko puta manji magnet. Ne želim nagađati za ostale magnete. Možda se i s njima nešto dogodi, ne znam, a zašto sam stavio taj mali magnet – objašnjenje slijedi kada mu dođe mjesto u daljnjem tekstu. Kao ovi mali magneti, u svemiru se ponaša i naša velika Zemlja sa svima drugima planetima Sunčeva sustava koji gravitacijama utječu jedni na druge, što je poznato od davnina i čak su pojedincima za ova saznanja padale glave s ramena.
Zemljine obratnice - danas (slika 4).
Položaj Zemlje, te kruženje oko svoje osi i - oko Sunca (slika 5).
Obratnice, ili solsticiji, uzroci su svima ''nevoljama'' kod zemaljskih godišnjih doba. Zemlja se za 24 sata okrene i oko svoje osi, što dobro znamo kada u kući uvečer palimo svjetlo, ili se oko podne na plaži sunčamo. Zemlja usput za godinu dana obiđe i oko Sunca. Sunce prividno dođe do 23,5 stupnja sjeverno ili južno od ekvatora. O položaju Zemlje pri svome putovanju oko naše životne zvijezde ovisi da li je u našim krajevima sezona skijanja, sijanja, kupanja, ili ubiranja ljetine. Ova četiri perioda kruženja Zemlje oko Sunca zovemo još i - godišnjim dobima.
Kao na magnete tako i na sve planete djeluju ove silnice koje se stručno zovu gravitacija. Pravilnost kod udaljenosti planeta oko Sunca brojčano je utvrdio i definirao njemački matematičar Titius, daleke 1776. godine. To otkriće objavio je izvjesni Bode, pa je ovaj efekat i poznat kao Titius – Bodeov zakon. Osobno baš i ne razumijem što su htjeli reći, no ipak, da vidimo usporedne vrijednosti prosječne udaljenosti planeta našeg sistema od Sunca izraženu u astronomskim jedinicama koje su nam dali ovi matematičari.

1. Merkur..... 0,39 /......... 0 + 4 = 4
2. Venera…. 0,72 /......... 3 + 4 = 7
3. Zemlja......1,00 /..........6 + 4 = 10
4. Mars…….1,52 /........ 12 + 4 = 16
? (asteroidni pojas)...... 24 + 4 = 28
5. Jupiter….. 5,2 /…..... 48 + 4 = 52
6. Saturn….. 9,54 /....... 96 + 4 = 100
Planeti iza Saturna u to vrijeme nisu bili poznati.
7. Uran...... 19,19 /..........192 + 4 = 196
8. Neptun . 30,06 /.......384 + 4 = 388
9. Pluton -. 39.48 /.....768 + 4 = 772

I baš taj asteroidni pojas podijelio je znanstvenike. Nikako se ne uklapa u Sunčevu sustavu. Neki pretpostavljaju da je u tom pojasu nekada davno bio planet, dok drugi uvjeravaju da se tamo tek formira novi planet, a kako izgleda u svemirskom izdanju pogledajte sami na slici 5..
Naravno da planeti nisu složeni u ovakvom poretku, već su razbacani oko Sunca, ovisno o količini dana koliko im je potrebno da naprave puni krug.
Planeti se ponašaju baš kao i pomenuti magneti. Gravitacijom djeluju jedan na drugog, guraju se u putanjama i naginju u odnosou na svoju os. Sve je prilično jasno, osim asteroidnog pojasa, označenim crvenom bojom. Nikako se ne uklapa među ostale planete.
Ali... Šta bi se dogodilo da vratimo događaje nekoliko tisuća godina unazad i da sve asteroide sakupimo na jedno mjesto? Usput, ima ih od veličine graška pa sve do najvećeg, Ceresa, otkrivenog 1801. godine. Uočio ga je i ime mu dao talijanski astronom Piazzi, a bio je promjera oko 900 km. Godinu dana poslije pronađen je još jedan asteroid, nešto manjih dimenzija i dobio ime Pallas. Novom tehnikom vizuelnog promatranja svemira do danas ih je pronađeno oko 2.000 različitih veličina, koji kruže oko Sunca i pomalo sliče na jedan od Saturnovih prstenova. Ne smijemo zaboraviti ni mjesece što kruže oko planeta, od Zemlje do Plutona. Znanstvenici su dokazali da zemaljski mjesec nije sastavljen od istog materijala kao Zemlja, što upućuje na teoriju da je odnekud došao, pa zarobljen Zemljinom gravitacijom. Neki stari spisi spominju da je između Marsa i Jupitera postojao jedan planet mitskoga imena - Faeton...
Faeton?! U pričama iz klasične starine spominje se više puta...
Ako možda želite saznati nešto više o mitskom Faetonu i nekim drugim astronomskim pojedinostima, posjetite knjižnicu, pogledajte internet, televiziju, tisak, a ja idem asteroide sakupiti na jedno mjesto, ponovo stvoriti misteriozni Faeton, pa da vidimo šta će se dogoditi. Krećemo obrnutim redom nego što sam uradio s magnetima. Vraćam mitski Faeton u njegovu prvobitnu putanju... Odmah bi se dogodila golema promjena među svima planetima. Kataklizma neslućenih razmjera. Sve planete momentalno bi se još više nagnule u odnosu na svoju sadašnju os. Više ništa ne bi bilo kao prije, pa ni Zemlja nebi bila ni približno slična kao na donjoj slici. Pretpostavljam da bi se nagnula za više od 30 stupnjeva.
Kada je postojao Faeton, Zemljina obratnica bila bi drugačija. Moja pretpostavka - oko 33 stupnja (slika 6)..
Zemlja1.jpg

Zemlja2.jpgDošli bi u vrijeme kada je naš Sunčev sistem izgledao upravo onako kako ga je Bog i stvorio. Obratnica bi garantirano bila dalje od Ekvatora nego što su danas. Samouvjeren sam zbog mnogih dokaza, kao naprimjer, u Njemačkoj je jedno vrijeme trajalo tropsko područje.

[Grga]

Probat ću ponovo...
Vjerojatno će se slike izmješati, pa si posložite kako znate...
Nije lako s ''carnet'' - om. Nedostaje mi max - adsl.

[Enigma]

Grga dobro si ovo sročio, mitski Faeton je neka vrsta galaktičkog kontrolnog centra koji ciljano upravlja s malim i velikim magnetima, u ovoj priči naša matematika i fizika ne vrijede ni pišljivog boba, poznajem dvojicu koji su u ovoj našoj dimenziji sposobni levitirati i tu naše poimanje gravitacije pada u vodu, većina nas je levitirala u nekoj drugoj dimenziji, odnosno u snovima.

[Enigma]

Ljudski rod je sklon da pokuša sve oko sebe razgoličiti s ciljem da u konačnici postane apsolutni vladar kozmosa, na svu sreću postoji viša sila koja nam na kapaljku dozira elementarna znanja, hvala Bogu da smo trenutno još uvijek jakoooo daleko od prave spoznaje, uostalom mijene ljudske povijesti idu u prilog ovom mom razmišljanju.

[Grga]

Ma bravo Enigma, opet me iznenađuješ s logičnim zaključkom. U pravu si. Informacije dobijamo na kapaljku...
Jedino nisam uspio staviti sve slike. Probat ću opet ovu što nedostaje...

[Grga]

Osim što sam na krivo mjesto stavio ''Magnetne silnice'' ...
Odvojene su od cjeline, a trebale su biti na ovome mjestu...

Siguran sam da ste shvatili moju pogrešku pa stoga tučem dalje kako sam i zamislio.
&
Došli bi u vrijeme kada je naš Sunčev sistem izgledao upravo onako kako ga je Bog i stvorio. Obratnice bi garantirano bile udaljenije od Ekvatora nego što su danas. Samouvjeren sam zbog mnogih dokaza, kao naprimjer, u Njemačkoj je jedno vrijeme trajalo tropsko područje.

''Istraživanje međunarodnog naučnog tima u Njemačkoj pokazalo je da se drastično zahlađenje klime u zapadnoj Evropi dogodilo prije točno 12.679 godina, po svemu sudeći nakon iznenadne pojave ledenih vjetrova nad Atlantikom. Rezultati istraživanja objavljeni su u naučnom časopisu Nature Geoscienc. Njemački, švicarski i američki stručnjaci su tokom ispitivanja minerala i drugih tvari nataloženih na dnu jezera Merfelder Mar u Njemačkoj otkrili nagle promjene u sastavu sedimenata u razdoblju od samo godinu dana. Podaci upućuju na naglo povećanje broja olujnih vjetrova od jeseni do ljeta za samo godinu dana i to prije 12.679 godina, što se poklapa s drugim promjenama u regiji. Za naglo zahlađenje pred kraj prvog ledenog doba znalo se od ranije, a stručnjaci iz Njemačke, Švicarske i SAD-a pokušali su da razjasne njegove uzroke i vrijeme trajanja. Promjena vjetrova možda je uzrokovana laganim pomicanjem okeanskog leda na Sjevernom Atlantiku, koje su izazvali neki drugi prirodni činioci, kažu stručnjaci. Ranije se nagađalo da je iznenadno zahlađenje možda uzrokovano padom meteorita koji je doveo do uzdizanja prašine u atmosferu te zaklonio sunčevo svjetlo''...
(Kažu eminentni znanstvenici)...

Ja kažem da bi pustinja Sahara bila plodna, Sfinga ispred piramida u Egiptu okružena vodom, gledali bi kako se prostor oko kamenih monolita Stonehenge (Stonhendža) popunjava vodom iz rijeke Avor. Mrtva dolina u Arizoni bila bi (preko Grand Kanjona) zalita morskom vodom, veliki dio Evrope i Azije bili bi pod vodom...
Postojalo bi Panonsko More, čije dokaze pronalazimo na mnogim mjestima.
Još jedan, naoko sakriven detalj, ide mi u prilog. Jeste li primjetili da nema arheoloških ostataka bilo kakvi cesta, recimo u ono vrijeme kada su ''Egipćani gradili piramide''? Niti jedan stari arheološki lokalitet nema prilaznu cestu.
Ako su stari majstori znali sagraditi golemu kamenu piramidu zbog čega nisu gradili ama baš nikakve prilaze niti jednom, današnjoj civilizaciji neshvatljivom, objektu na Zemlji?
Opet velika misterija, ali samo na prvi pogled. Objašnjenje je i ovdje vrlo jednostavno. Ostavljam vam prostora da malo razmišljate, a ja se idem malo zabavljati još ponekim svjetskim zagonetkama. Nisam nikakav genijalac, niti prorok, niti vidovnjak, već samo događaje u prošlosti slažem logičnim redoslijedom i sve se uklapa baš onako kako treba.
Pogledajmo još malo naš planet Zemlju i godišnja doba. Kada je Sunce je na južnoj polutki Zemlje u Evropi je zima, jer su dani kraći, pošto je Sunce južnije i nema vremena zagrijati Zemlju. Kada Zemlja u svojoj putanji dođe ''na desnu stranu od Sunca'', u Evropi je ljeto.
Ovaj efekat najbolje se vidi na maketi školskoga globusa (slika1)...
Da se povrati vrijeme postojanja Faetona obratnice svih planeta Sunčevog sustava zajedno sa Zemljom bile bi prilično drugačije, a po mojoj slobodnoj procjeni možda i više od 30 stupnjeva sjeverno i južno od Ekvatora, uzimajući u obzir današnje poznate podatke. Uvjeti života na Zemlji, zajedno s klimom, drastično se mijenjaju. Kada je u Aziji (i bezimenoj Evropi) bilo ljeto, znači, kada je sunce ''dolazilo'' naprimjer čak do Njemačke, što bi se dogodilo sa ledom na Sjevernom Polu i Grenlandu? Naravno, otopio bi se - i po procjeni stručnjaka podignuo nivo svih mora na sjevernoj zemaljskoj polulopti između 50 pa čak do 300 metara.
Glupost! Glupo je procjenjivati. Nema nimalo potrebe nagađati po slobodnoj volji, već izmjeriti stvarnu visinu vode na raznim mjestima širom svijeta. Grand Kanjon rijeke Colorado u Americi slikovito pokazuje kako se topio led Sjevernog Pola i postepeno dizao nivo vode (označeno između roza i crvene crte). Ispod donje roza crte nije bilo nikakve šupljine, već tvrdo tlo kojim je ta ista voda tekla.
Prava visina vode ne može se fulati ni za ''milimetar''. Potrebno je uzeti metar i premjeriti razliku u bojama bočnih stijena kanjona.

[Grga]

Joj kako sam loše ovo uslikao. Stidim se. Oprostite...

[Vumi]

Grga, nemoj ubacivati fotke sa nastavkom BMP, jer se ne prikazuju direktno u forumskom prozoru, stavljaj uvijek JPG ili recimo GIF