Sevso kolekcija...

strana 1 od 1


SA SUDA NA TRŽIŠTE HOĆE LI HRVATSKA LICITIRATI ZA ZBIRKU
SREBRNOG RIMSKOG POSUĐA IZ 4. STOLJEĆA, KOJU DRŽI SVOJOM
SEUSOVO BLAGO
Tko će ponuditi više
MEĐU POZVANIMA
Lord Northampton tek nedavno je dobio dozvolu da blago izloži te eventualno proda. Dana 17. listopada ono će biti izloženo pred odabranima, među kojima je i Flora Turner iz hrvatskog veleposlanstva u Londonu
piše Jasmina PARIĆ

Čuveno Seusovo blago, zbirka srebrnoga rimskog posuđa iz 4. stoljeća, bit će, nakon što je niz godina bilo zatvoreno u trezoru, javno izloženo odabranom krugu stručnjaka 17. listopada i vjerojatno ponuđeno na prodaju.
Među ograničenim brojem pozvanih, čiju je nazočnost osobno odobrio lord Northampton, sadašnji vlasnik zbirke, je i Flora Turner, savjetnica za kulturu u hrvatskom veleposlanstvu u Londonu. Gospođa Turner je u srpnju zastupala hrvatsku Vladu na aukciji u Sotheby’su, gdje je otkupljena minijatura Julija Klovića, a o Seusovu blagu, jednom od najljepših primjeraka rimskog srebra, prisjeća se, pisala je upravo za "Slobodnu Dalmaciju" prije šesnaest godina.

Svjetski skandal
Nekadašnja kustosica Muzeja za umjetnost i obrt, koja ima odlične veze i poznanstva u londonskim kulturnim krugovima, napomije da će prezentacija blaga biti održana u aukcijskoj kući Bonham’s. Nije joj poznato tko su ostali uzvanici i koliko ih je, ali sumnja da će odmah doći do prodaje.
— Držim da lord Northampton želi ovim potezom ponovno zainteresirati javnost za zbirku, podsjetiti na nju jer je pomalo pala u zaborav. Vjerojatno će opipati bilo kupaca, vidjeti kakve su mogućnosti za prodaju. Još 1990. godine zbirka je procijenjena na 40 milijuna funti, ali nije išla na aukciju — tko zna koliku bi cijenu postigla da se to dogodilo. Ako sada dođe do aukcijske prodaje, bit će vrlo uzbudljivo pratiti razvoj događaja — kaže Flora Turner.
Kao što je ponato, sadašnji vlasnik kupio je 14 umjetnički izrađenih pladnjeva, vrčeva i drugih predmeta primijenjene umjetnosti, najvjerojatnije krajem osamdesetih godina, i ponudio ih je na dražbi u New Yorku. Međutim, Mađarska, Libanon i Hrvatska su tvrdili da je blago otkriveno na njihovu teritoriju i došlo je do svjetskoga kulturnog skandala i velike parnice.

Flora Turner napominje da će prezentacija blaga biti održana u aukcijskoj kući Bonham’s; nije joj poznato tko su ostali uzvanici i koliko ih je, ali sumnja da će odmah doći do prodaje
Načelni stav Ministarstva
Tri godine se u New Yorku vodio spor oko prava na srebro. Hrvatska je strana tvrdila da potječe s područja Barbarige u Istri i da je iz zemlje ilegalno izneseno, a Mađarska da je poteklo s Balatonskog jezera.
Cijeli spor, koji je s hrvatske strane pokrenula Vesna Girardi-Jurkić, ravnateljica pulskog Arheološkog muzeja, a poslije veleposlanica RH pri UNESCO-u, skupo je stajao zemlju — spominju se dva milijuna dolara — a sud u New Yorku odbio je zahtjeve Mađarske i Hrvatske jer ni jedna nije mogla podastrijeti valjane dokaze o podrijetlu umjetnina. Libanon je povukao zahtjev jer je dokazano da su izvozne dozvole krivotvorene.
Nakon toga blago je pripalo engleskom lordu, ali tu nije kraj priče.
— Nakon parnice u New Yorku lord Northampton je imao još niz sudskih postupaka sa svojom odvjetničkom tvrtkom koju je optužio da ga je loše savjetovala oko otkupa blaga, zbog čega je izgubio znatan imetak. Za to vrijeme je, prema sudskoj odluci, blago moralo biti deponirano, i on je tek nedavno dobio odobrenje da ga izvadi iz trezora i izloži — pojašnjava Flora Turner.
Glasnogovornica Ministarstva kulture RH Sunčana Glavak nije nam mogla potvrditi hoće li se Hrvatska nadmetati za otkup blaga ako bude stavljeno na aukcijsku prodaju, premda je načelni stav ministarstva poznat, a on je — vraćanje u zemlju djela hrvatskih autora ili djela koja su pripadala Hrvatskoj. Vodeći se tim stavom, Hrvatska je i otkupila minijaturu Julija Klovića čim se pojavila na aukciji, ali, njezina cijena od četrdesetak tisuća funti čini se neznatnom prema silnoj svoti koju će vjerojatno dostići Seusovo srebro — jasno, ako se oko njega uopće bude licitiralo, jer postoji i mogućnost da bude direktno prodano.

A da ga kupi Todorić?
— U Ministarstvu kulture veoma žalimo što nakon izgubljenog newyorškog procesa parnica nije obnovljena.
Međutim, baš tada zemlja se našla u ratu i mogućnosti su bile ograničene — kaže Sunčana Glavak.
Flora Turner, pak, misli kako bi najidealnije bilo da rimsko srebro kupi kakav bogati Hrvat i javno ga izloži, jer je velika šteta kada takve umjetnine nisu dostupne velikom broju ljudi, nego su zatvorene po privatnim kućama ili u tami sefova.

@Bokiii, hvala za veoma interesantan prilog!
Molim te da nas obavestis ako se jos nesto na ovu temu objavi.

Pozdrav
Zemunac

[Vumi]

na taj dan bas radim, inace bih skoknuo tamo i ucestovao na licitaciji

citat od zemunac

@Bokiii, hvala za veoma interesantan prilog!
Molim te da nas obavestis ako se jos nesto na ovu temu objavi.

Pozdrav
Zemunac

hocu nema frke
mada sam ovo nasao na slobodnoj dalmaciji koju bas ne citas svaki dan
mozda bi neko iz forumasa iz Hrvatske koji su vise obavjesteni o vjestima tamo mogli isto da postave ako se sta novo pojavi

Evo i od mene>>...

Srebro niotkuda


Najpoznatiji slucaj ilegalne trgovine umetnickim predmetima koji ima veze s podrucjem Balkana jeste "afera Sevso". Rec je o kolekciji srebrnog posuda koja je u vreme Rimskog carstva pripadala patriciju Sevsu, a koja je, kako se u arhivi pominje, "pronadena na prostorima nekadašnjeg carstva". Cetiri i po decenije posle njenog otkrica još se ne zna tacna lokacija, što je zapravo i zakomplikovalo citavu stvar; još od pocetka devedesetih, u spor oko vlasništva ukljuceno je sedam država, medu kojima Hrvatska i Madarska. U meduvremenu, vrednost Sevso kolekcije procenjena je na pola milijarde dolara.

Sve je pocelo kada je 1982. godine Britanac Spenser Daglas Kompton, inace lord od Northemptona, preko raznoraznih posrednika kupio deset srebrnih predmeta za koje je tada platio dva miliona dolara. Kako je jedan od posrednika bio i bivši predsednik aukcijske kuce Sotebi, Piter Vilson, potraga za sledecim idealnim kupcem, koji ce za srebro platiti mnogo više, odmah je zapocela. Jedini problem bili su papiri, tj. cinjenica da se pravo poreklo kolekcije nije znalo. U slucaj su se potom uplela razna sumnjiva imena spremna da "naprave uredne papire", ali i brojne države koje su tvrdile da srebro potice upravo s njihove teritorije. Citave dve decenije kasnije odgovora na to pitanje nema, procenjena vrednost kolekcije neprestano raste, a umnožili su se i srebrni predmeti za koje se sumnja da pripadaju Sevso grupi – smatra se da ih ima cak 30.

Medu brojnim teorijama u vezi s ovom kolekcijom, možda su najzanimljivije one koje se ticu Srbije i Hrvatske. Naime, 1987. lord Northempton, preko izvesnog Halima Korbana, dopunjava svoju kolekciju jednim Sevso tanjirom koji kupuje od "simpaticnog Jugoslovena" Antona Tkaleca. Taj tanjir drasticno uvecava vrednost zbirke, a lord od tada postaje uveren da je upravo ovaj Zemunac prvobitni vlasnik, odnosno "pronalazac" kolekcije. Iako je Tkalec to odlucno negirao, on se i dalje pominje kao jedan od umešanih u citavu pricu. Osim toga što je pre nekoliko godina u antikvarskim krugovima pocelo da se šuška o mogucnosti da se preostali deo Sevso kolekcije nalazi baš u Srbiji, sumnja na Tkaleca pada i zbog cinjenice da je figurirao u više slicnih "domacih" afera.

Što se tice Hrvatske, ona svoje zahteve bazira na prici o tome da je Sevso kolekcija nadena 1961. u blizini Pule, kod malog istarskog sela Barbariga. Navodno, tada su dva lokalna policajca pozvana da fotografišu i naprave dokumentaciju o upravo iskopanim srebrnim predmetima, da bi potom bili odvedeni kod visokog oficira vojne bezbednosti gde im je objašnjeno da bi bilo dobro da o onome što su videli zauvek cute: nadeno srebro je, navodno, unapred bilo rezervisano za Josipa Broza. No, kada su zlosrecni policajci trideset godina kasnije culi za aferu Sevso, prisetili su se svoje avanture i ovog puta hrabro progovorili. Iako su brojni eksperti iz raznoraznih razloga sumnjali u ovu verziju, Hrvatska i danas pred medunarodnim sudovima potražuje ovu basnoslovno vrednu kolekciju.

izvor: "Vreme"

GLASNOGOVORNIK CARLE DEL P


Kultura i život | Panorama

Datum objave 19.10.2006 18:37
Zadnja izmjena 19.10.2006 18:37
Pošalji na mail Ispiši Komentiraj

--------------------------------------------------------------------------------
Kultura i život | Panorama

Seusovo blago: Libanonci, Mađari i Hrvati bore se za 30 kg srebra
Piše: Flora Turner-Vučetić

--------------------------------------------------------------------------------


Libanonci, Mađari i Hrvati bore se za 30 kg srebra


Baklje na ulazu u londonsku aukcijsku kuću Bonham’s najavile su da se u večernjim satima održava nesvakidašnji događaj. Uzvanici su u rukama držali elegantnu pozivnicu bez koje nije nikome bio dozvoljen pristup.

No, prije ulaza u zgradu plavokosa je djevojka diskretno dijelila letak. Englezi su navikli na tihe prosvjede, pa to nije bilo ništa neobično. Tek kasnije, kada sam pročitala tekst tipkan na dvije stranice, vidjela sam da se radi o prosvjedu Mađara koji drže da upravitelji zaklade Lorda Northamptona i aukcijska kuća Bonham’s ne bi smjeli prodavati arheološki nalaz kojemu nisu utvrđeni podrijetlo i način nabave. U zaključku pozivaju upravitelje zaklade i predsjednika i direktore Bonham’sa, te vlasti Ujedinjenog Kraljevstva da zaustave komercijalne transakcije ovih jedinstvenih umjetnina i sudjeluju u raspravi čiji bi cilj bio osigurati njihovu legitimnu budućnost.

U izložbenoj dvorani okupili su se arheolozi, povjesničari umjetnosti, kustosi nekoliko muzeja iz Ujedinjenog Kraljevstva i inozemstva. Premda sam Seusovo blago vidjela na projekcijama, fotografijama i pročitala brojne studije o ovom misterioznom nalazu, ništa mi nije moglo dočarati uzbuđenje koje me obuzelo u susretu s pladnjevima, vrčevima, posudama koje su majstorski izložene zasjale u punom sjaju srebra i ornamenta.

Svaki od 14 izloženih predmeta iz razdoblja kasne antike predstavlja remek-djelo umjetničkog obrta. Naručitelj je očito bio osoba visokog ranga i imovinske moći. Vrhunska izvedba, maštovita dekoracija narativnih scena i složenih geometrijskih uzoraka na predmetima impresivnih dimenzija i težine.

Ukupna težina srebra je 30 kilograma. U izradu nekih pladnjeva utrošeno je više od 8 kilograma srebra, što je i za standarde raskošnih Rimljana neobično.

Čak i arheolozi koji su čitav život proveli okruženi najvećim svjetskim nalazima otvoreno su izražavali svoje divljenje. Profesor John Wilkes, veliki znalac rimskih nalazišta u Dalmaciji, obratio mi se vrlo srdačno na hrvatskom: “Draga moja, ovo je blago kakvog nema!” Nadalje mi je rekao da bi bilo sjajno da se dokaže da nalaz potječe iz Hrvatske, jer bi to bila svjetska senzacija. No, ako se ne uspije nepobitno dokazati gdje je blago pronađeno, onda bi ga trebala otkupiti Europska Unija i izložiti u državi koja predsjedava Unijom. “Jer, uistinu je šteta da se ovako značajan nalaz ne samo po umjetničkoj nego i po povijesnoj vrijednosti nalazi skriven u tami trezora”, zaključio je profesor.

Ovaj zanimljivi prijedlog prihvatili su i neki nazočni kolege. Svi ostali suzdržavali su se komentara o podrijetlu blaga.

Nije bilo formalnih govora niti pozdrava kako je to uobičajeno na otvorenjima izložbi. Ali na ovoj izložbi, koja je i na koricama kataloga najavljena kao “privatna izložba” s pristupom samo za uzvanike, ništa nije uobičajeno.

Nazočni nisu znali što mogu očekivati, pa smo bili iznenađeni kada su nas pozvali da se iz izložbene dvorane preselimo u predavaonicu gdje je doktor Anna Bennet održala predavanje o konzervatorskim zahvatima.

Na početku je rekla kako je provela 1150 sati čisteći i analizirajući pojedine predmete. Opisala je laboratorijske analize od kojih je posebno zanimljiva analiza bakrenog kotla u kojemu je blago bilo sačuvano jer su na osnovu tragova korozije mogli rekonstruirati kako su pladnjevi i vrčevi bili smješteni u kotlu. Također je naglasila da ne bi bilo u njemu mjesta za ni jedan drugi predmet, pa tako otpadaju pretpostavke da je u okviru ovog nalaza bilo još predmeta. Ne raspravljajući o podrijetlu, na kraju je zaključila da je datacija metodom C14 pokazala da je kotao bio u upotrebi neposredno prije nego je blago u njega spremljeno početkom petog stoljeća.

Nakon predavanje vratili smo se u izložbenu dvoranu gdje su na zidovima izložena sjajna povećanja detalja i natpisa na kojima se vide finoća izradbe koju jedva da i možemo zamijetiti gledajući originale pod sjajnom rasvjetom.

Izlošci nisu bili u vitrinama, ali je pored svakog stajao djelatnik sigurnosti.

Katalog koji je za ovu priliku tiskala aukcijska kuća Bonham’s je vješta kompilacija tekstova stručnjaka koji se ograničavaju na analizu predmeta, a ne na pretpostavke o podrijetlu popraćena sjanim fotografijama i crtežima.

Jedino je na kraju kataloga Ludovic de Walden, odvjetnik i partner u tvrtci Lane& Partners LLP u Londonu, pod naslovom “Seus - pravna perspektiva” napisao rezime događanja od 1980. godine, kada se dio nalaza prvi put pojavio u javnosti. Zaključio je da ni Libanon, ni Mađarska ni Hrvatska nisu imale uvjerljivih dokaza da je blago prokrijumčareno iz njihovih arheoloških nalazišta i da je podrijetlo ovog čudesnog srebra jednako tajnovito kao što je bilo prije 25 godina, kada ga je tadašnji direktor Sotheby’sa Peter Wilson prvi put vidio.

terminusu jel komentarisete u vasim krugovima nesto o ovome
cije bi moglo biti i odakle?

citat od bokiii

terminusu jel komentarisete u vasim krugovima nesto o ovome
cije bi moglo biti i odakle?

Ne baš, jer nama arheolozima artefakti za koje se neznaju pouzdane okolnosti nalaza ne znače gotovo ništa.

ne?
ja sam mislio da komentarisete sve i svasta posebno nesto sto je mozda odatle doslo