zanimljivo

KELTI U SLAVONIJI

prof. Zlatko Tomičić


Mislim da su upravo za Slavoniju Kelti bili sudbonosni. Prije su tu bili Pelazgi, tj. Panoni, koji su sebe zvali Panjari dok su u isto vrijeme u Bosni bili Iliri, na našoj obali Liburni, Japodi i Dalmati, koji su svi bili u zaleđu, u planinama iznad mora i iza njih u Bosni, Dalmatinskoj Zagori i Lici. Slični su bili i Histri u Istri.

Dolazak Kelta je bio važan jer se oni nenasilno stapaju sa starincima i u predjele gdje je bilo samo rodovsko društvo donose novu kulturu i dolazi do stvaranja gradova, do urbanizacije nepoznate tim krajevima. Panonska plemena bila su populacija velike starosti, kao i oni u dinarskom području, i oni su Kelte dobro prihvatili.

Uvijek su najezde u Europu dolazile s istoka, keltska je invazija jedna od veoma rijetkih koja je išla sa zapada na istok i nije se odvijala samo kopnom nego su Kelti dolazili brodovima po Dunavu i išli prema donjoj Austriji, zapadnoj Mađarskoj i Slovačkoj i Češkoj. U Češkoj su keltski Boji (Bemi) dali prvi naziv toj zemlji. Zapadni Kelti su htjeli u Italiju, a istočni u Grčku. Doveo je istočne Kelte njihov vladar Breu 279 g., te su išli kroz Podunavlje na Delfe. Tako su Kelti zavladali međuriječjem: dolinama Save i Drave i ostavili tu dubok trag.

Po mojem mišljenju keltska je kultura bila najvažnija za Slavoniju, odsudnija i od starije panonske i od kasnije rimske. Hrvatskoj Slavoniji dali su najjači biljeg oni koji su stvorili ovdje svoju Civitas Scordiscorum, tj. jako keltsko pleme Skordici koji su se ovamo vratili nakon što su bili poraženi kod Delfa. Žive uglavnom od Siska do Vukovara, a ima ih i dalje, do Timoka. Oni su donijeli ovamo nove civilizacijske oblike: vitlo i ručni mlin. Digli su Segesticu (Sisak) i Singidunum (Beograd) i druge gradove.

Tako se spojila ovdje starija halštatska kultura ilirska željeznog doba s mlađom latenskom keltskom kulturom.

Materijalna kultura Kelta u našim krajevima je prilično dobro poznata, no duhovno je neproučena. A keltska umjetnost je imala magijski značaj. Kelti su imali svećeničku kastu Druide, o kojima se zna puno dok su bili u Galiji, a kakav je druidski biljeg u nas o tomu se malo zna. Po mojem mnijenju duhovna kultura, umjetnost, religija i magija i druidski nauk imali su veliki utjecaj na naše krajeve. I zato bi trebalo o tomu više znati, dosta toga bi trebalo još otkrivati da bismo sve doznali što se tu u našem interramniju događalo.

Kelti su nam ostavili svoju metafiziku, kult svjetla, zmije, zemlje, konja, jahača, mjeseca, sunca, ostavili svoje troglave bogove, svoje androgine, ostavili su nam svoj solarni i lunarni kult, svoju telursko-uransku hijerogamiju, svoja uranska i telurna i ktonska božanstva, svoj ritam i zračenje svojih božanstava kao što bijahu Epona, Teutas, Sirona, Esus, Ardnina, Lug, Nautoseulta, Ogmios. I kao što su irska božanstva njihov otisak tako su i naši stari kultovi morali primati iste keltske utjecaje. Ostavili su nam i svoje mačeve koji su kasnije prozvani mađarskim, svoje zmijske glave, dugonoge čaplje, nanogvice. Na novcu je uvijek bio konj na reversu, a Apolon na aversu.

A tamo u Krnjašu, nad Njevkošem, tamo na onom humu što ga Vinkovčani danas zovu Dirov brijeg, bila je nekada njihova kula, njihova tvrđa, njihov tvrdi grad, tih žutovlasih ratnika koji dođoše sa svojim štitovima od vrbovog pruća, sa svojim praporcima na vrhu koplja, bojnim rogovima i ratničkim napjevima, došli su brkati, žilavi, u hlačama dok su svuda muškarci nosili suknje, tj. kiltove. Oni su obožavali ljubav kao Rimljani moć. Koliko smo puta mi dječaci u Krnjašu Marin Šokčević, Ivan Grigić, Ćiril Flego i drugi klapci, gledajući presušeni ili nabujali Njevkoš pripovijedali o tomu, a ja o tomu mislio najviše. Bilo je i vrijeme kada bi Njevkoš jako nabujao da se od jedne strane Njevkoša nije moglo na drugu, tj. do Dirovog brijega moglo samo čamcem. Znali smo te legende o Dirovom brijegu. Kao onu o velikoj zmiji koja se svake godine pojavljuje iz one rupe na vrhu brijega. To je bila Zmija sudbine, keltska zmija, jer ta je predaja ostala od samih Kelta. Njihovo božanstvo Stele v. OO pojavljivalo se u obliku zmije. To je podzemni bog. Kod Iraca je to bio Cichuil Cen Chos ili Eriu ili Bodb, a kod Velšana Nachbar-Kralj od Arawna.

Tu sam ja, na Dirovom brijegu, sanjario o njima. Malo sam znao o njima i sada malo znam, premda nešto više iz raznih simbola u "Rječniku simbola" ili iz knjige Lancelota Lengyela "Tajna Kelta". Zamišljao sam kakva im je bila duša, želio ju upoznati u potpunosti. Što je sve ostalo od njih u ovom gradu, u mojim Vinkovcima?